Fakultetska 3, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina    |    tel. (+387 32) 444 420, 444 421     |    fax. (+387 32) 444 431    |    E-mail: rektorat@unze.ba
Univerzitet u Zenici
  IN MEMORIAM

IN MEMORIAM: Prof.dr. Muhamed Pašić

UNIVERZITET U ZENICI
FAKULTET ZA METALURGIJU I MATERIJALE

IN MEMORIAM
pasic.jpg
(10.8.1936.-13.7.2015.)
POVODOM SMRTI UVAŽENOG PROFESORA DR. SC. MUHAMEDA PAŠIĆA
Fakultet za metalurgiju i materijale Univerziteta u Zenici, prijatelji i poznanici s tugom i bolom opraštaju se od prof.dr. Muhameda Pašića

Prof.dr. Muhamed Pašić rođen je 10.8.1936. godine u Cazinu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Visokom. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu 1963. godine. Nakon završetka studija radio je kao profesor hemije i fizike u visočkoj gimnaziji. Tokom 1966. godine zaposlio se na Metalurškom institutu u Zenici gdje je obavljao poslove ispitivanja i istraživanja metalnih i nemetalnih materijala. Iste godine postao je spoljni saradnik Metalurškog fakulteta u zvanju asistenta na predmetu „Anorganska kemija“. Doktorirao je na Metalurškom fakultetu u Zenici 1993. godine.U zvanje vanrednog profesora izabran je 1999. godine. U stalni radni odnos na Metalurški fakultet primljen je 1998. godine gdje u svojstvu rukovodioca Katedre za nemetalne materijale izvodi nastavu iz predmeta „Korozija i zaštita“, „Ispitivanje nemetala“ i „Betona“. Na Fakultetu je – kao njegov zaposlenik – ostao do 2008. godine.
Opus njegovog naučnoistraživačkog rada predstavlja oko 40 objavljenih radova iz oblasti metoda ispitivanja hemijskog sastava materijala, kao i analize i studije tehničko-tehnoloških parametara pripreme, obrade i proizvodnje širokog spektra materijala. Autor je i tri univerzitetska udžbenika: „Korozija i zaštita“, „Ispitivanje nemetala“ i „Beton“.
Za dugogodišnji stručni i pedagoški angažman prof.dr. Pašić dobio je najviša društvena priznanja.
Profesora Muhameda Pašića nema više među nama. Iako bolestan održavao je do posljednjeg trenutka veze sa Fakultetom i ne samo sa akademskim osobljem nego i sa svim zaposlenim na Fakultetu. Bio je jako komunikativan i spreman na svaki razgovor i imao je samo prijatelje na Fakultetu. Naš kolega Muhamed Pašić će nedostajati svima nama, njegovim prisnim prijateljima.

Neka mu je lahka ova zemlja bosanska koju je neizmjerno volio i za nju živio.

 

 


IN MEMORIAM

POVODOM SMRTI UVAŽENOG  KOLEGE MR. SC. EDIBA TARABARA, dipl.ing. strojarstva,
Fakultet za metalurgiju i materijale Univerziteta u Zenici, Univerzitet u Zenici, prijatelji i poznanici s tugom i bolom oprostili su se od  mr.sc. Ediba Tarabara na komemoraciji održanoj 30.10.2009. godine u prostorijama Fakulteta

Mr. Edib Tarabar rođen je  02.08. 1928. godine u Zenici.
Osnovnu i 4 razreda građanske škole pohađao je i završio u Zenici. Tokarski zanat završava 1945. godine u Željezari Zenica. 
Srednju tehničku školu- mašinski smjer pohađao je i završio 1948. godine u Sarajevu.
Od 1948. godine do 1950. godine radi u Željezari Zenica kao poslovođa održavanja. Tehnički fakultet u Zagrebu odsjek Strojarstva upisao je školske 1950/51. godine a diplomirao 1957. godine.
Nakon diplomiranja zaposlio se u RMK Zenica i sve do 1967. godine radi na poslovima glavnog tehnologa za zavarivanje.
1967. godine upisao je postdiplomski studij na Visokoj tehničkoj školi u Bratislavi, Čehoslovačka a 1968. godine uspješno brani magistarski rad u Bratislavi na temu: "Organizacija službe zavarivanja u velikim Željezarama".
Sve do 1980. godine radi na poslovima glavnog tehnologa za zavarivanje u RMK-Zenica.
1980. godine zaposlio se na Metalurškom institutu "Kemal Kapetanović" Zenica i do 1991. godine radi na poslovima Istraživača u Zavodu za zavarivanje i defektoskopiju te iste godine odlazi u penziju.
1992. godine na poziv Metalurškog Fakulteta u Zenici uspješno organizira nastavu iz predmeta "Metalurgija zavarivanja", a 1993. godine obzirom na teške uvjete rada na Fakultetu zbog ratnih događanja i potrebe za nastavnim kadrom u oblasti Zavarivanja, započinje i radni angažman na Fakultetu.
Iz  naučnog i stručnog opusu kolege  mr. Tarabara, spomenućemo samo neke radove:
  • Uvođenje postupaka navarivanja rotacionih dijelova (kranski točkovi i sl.) u Željezari Zenica,
  • Navarivanje valjaoničkih valjaka pruge c 850 i valjaka Bluminga,
  • Ispitivanje mogućnosti reparaturnog navarivanja polučeličnih valjaka,
  • Uvođenje tehnologije navarivanja, pohabanih rukavaca osovina i vratila,
  • Tehnologija zavarivanja cilindra prese 51 MN pukotine dužine 2500 mm, i debljine stijenke 183 mm
  • Tehnoligija zavarivanja dvodjelnog kućišta turbo duvaljki preduzeća SODA-SO Tuzla od mikrolegiranog sivog liva,
  • Zavarivanje pukotina bloka motora Diesel lokomotive iz sivog liva,
  • Zamjena 65% površine plašta druge Visoke peći, te tehnologija zavarivanja
  • Opravka pukotina na kompresoru Alpa Copko, te dva kućišta rotacionih kompresora u Cementari Kakanj.
  • 1998. godine izvršio je prijevod knjige " Teorija zavarivosti metala i legura" autora Ivana Hrivnaka   sa Slovačkog na Bosanski jezik za potrebe studenata Fakulteta za metalurgiju i materijale.
1997. godine Nastavno-naučnog vijeća Metalurškog fakulteta  uz saglasnost Senata Univerziteta u Sarajevu mr. Ediba Tarabara  bira u zvanje višeg asistenta za naučnu oblast "Zavarivanje".
2002. godine odlazi u zasluženu mirovinu.

Govor prof. dr. sc. Asima Karića na Komemoraciji 30.10.2009. godine povodom smrti uvaženog mr.sc. Ediba Tarabara:
Poštovana familijo Tarabar, poštovane kolege i prijatelji, dragi gosti,
Prezentirati biografiju našeg i vašeg prijatelja Ediba Tarabara nije jednostavno, jer se radi o izuzetnoj osobi koja je imala skoro sve vrste obrazovanja i čije je obrazovanje počelo sa osnovnom školom i građanskom gimnazijom u Zenici koju završava 1942. godine. Njegova je želja bila da nastavi svoje školovanje upisom u jednu od srednjih škola, ali kako je bio rat, a srednjih škola tada nije bilo u Zenici, on se odlučio upisati na zanat koga je počeo 1942. a završio 1945. godine. Poslije oslobađanja Zenice i njegovim instiktom i željom za obrazovanjem, upisuje školske 1945/46. godine Tehničku školu u Sarajevu i istu završava 1948. godine. Poslije završetka Tehničke škole, radi kratko u Željezari Zenica. On se ne zadovoljava ni srednjim obrazovanjem i iz toga razloga upisuje Strojarski fakultet u Zagrebu 1950. a isti završava 1957. godine.
Poslije diplomiranja na Strojarskom fakultetu odlazi na odsluženje vojnog roka i poslije završetka vojnog roka zapošljava se u Željezari Zenica.
U toku radnog odnosa sa Željezarom Zenica pohađao je i završio postdiplomski studij iz zavarivanja 1967. i 68. godine u Bratislavi zahvaljujući ovom postdiplomskom studiju postao je zaljubljenik procesa zavarivanja i to je zanimanje postalo i njegova obsesija cijelog života. Svi njegovi stručni razgovori počinjali su i završavali sa zavarivanjem.
Poslije određenog vremena provedenog u Željezari Zenica prelazi na rad u ZOIL Sarajevo gdje nastavlja rad takođe na poslovima zavarivanja, a zatim nakon određenog vremena provedenog u ZOIL-u prelazi raditi na Metaluški institut u radnu jedinicu Zavod za zavarivanje, gdje ostaje do svog penzionisanja.
U penziji ne ostaje dugo, i već 1993. godine se angažuje na radu na Metalurškom fakultetu, prvo u svojstvu honorarnog predavača a kasnije i predavača u stalnom radnom odnosu. U radnom odnosu na Fakultetu ostaje do 2002. godine kada konačno odlazi u zasluženu penziju.
Edib Tarabar je radio poslove zavarivanja ne samo u institucijama koje su navedene, nego širom prostora bivše Jugoslavije. Rješavao je pogonsku problematiku zavarivanja kako u mašinskoj industriji tako isto i na strojevima u metalurgiji, rudarstvu, kemijskoj i drugoj industriji. Rješavanje ove problematike je bilo moguće jer je naš kolega Edib Tarabar imao široko poznavanje problematike zavarivanja, i dio toga znanja stekao je obilazeći evropske centre, bilo da se radi o centrima u bivšem Sovjetskom savezu ili Engleskoj i Švicarskoj.
Zahvaljujući svom stručnom znanju a želeći da studentima olakša pripremu ispita iz zavarivanja, preveo je poznatu knjigu sa slovačkog na naš jezik bez ikakve naknade. Ovaj čin pokazuje kakva je on bio osoba i šta je njemu bilo bitno.
Zahvaljući svom predanom radu bio je pohvaljivan i nagrađivan i ovdje će biti prezentiran samo jedan dio tih priznanja.
  • Zlatna plaketa za doprinos razvoju i unapređenju tehničke kulture u proizvodnji i organizaciji radno - proizvodnih takmičenja od strane Republičke konferencije narodne tehnike, SR Bosne i Hercegovine za 1980. godinu
  • Orden rada sa zlatnim vijencem, SR Bosne i Hercegovine za 1984. godinu.
  • Počasna diploma evropskog inženjera za zavarivanje izdata od strane Evropske federacije za zavarivanje za 1997. godinu.
  • Zlatna plaketa u povodu 50 godina postojanja društva za zavarivanje SR Bosne i Hercegovine
  • Spomen plaketa, Skupštine opštine Zenica u povodu dvadesetogodišnjice oslobađanja grada.
  • Orden rada sa srebrenim vijencem za 1965. godinu.
  • Medalja za životno djelo iz područja zavarivanja izdata od strane Slovačke zavarivačke organizacije za 1994. godinu.
  • Medalja Metalurškog instituta.
  • Medalja za dugoročnu saradnju iz područja zavarivanja izdata od strane Univerziteta u Bratislavi.
  • Spomen medalja Univerziteta u Bratislavi
  • Medalja narodne tehnike "Boris Kidrić" za širenje tehničke kulture
  • Medalja za zavarivanje u povodu 30 godine podružnice Zenica
Ediba Tarabara nema više među nama. Iako bolestan održavao je do posljednjeg trenutka veze sa Fakultetom i ne samo sa akademskim osobljem nego sa svim zaposlenim na Fakultetu. Bio je jako komunikativan spreman na svaki razgovor i imao je samo prijatelje na Fakultetu. Naš kolega Edib Tarabar će nedostajati svim a posebno njegovoj supruzi Ulviji, kčerki Aidi te braći Kemalu i Faiku. Nama, njegovim prisnim prijateljima, koji smo se intezivno družili, na njegov veseli lik ukazivaće četvrta stolica koja će vječno ostati prazna.
Na kraju recimo neka mu je lahka ova zemlja bosanska koju je neizmjerno volio i za nju živio.
Edib Tarabar

MR. SC. EDIB TARABAR
dipl.ing. strojarstva
(02. 08. 1928. - 29. 10. 2009.)


IN MEMORIAM

 

Doc. mr. sc. Emira Škaljić

 

S POŠTOVANJEM I ZAHVALNOŠĆU

KOLEKTIV
FAKULTETA ZA METALURGIJU I MATERIJALE U ZENICI

Škaljić Emira

IN MEMORIAM: mr. Nihad Suljičić

Dana 11. 09. 2009. iznenada je preminuo naš kolega mr. sc. Nihad Suljičić (1944 - 2009).

čovjek koji je brojnim generacijama učenika i studenata prenosio matematička znanja na jedan poseban način s puno ljubavi i vještine

S ljubavlju i poštovanjem,

KOLEKTIV UNIVERZITETA U ZENICI

Nihad Suljičić

IN MEMORIAM: PROF.DR.DR. MUSTAFA OMANOVIĆ

Nakon duge i teške bolesti u Zenici je 07.04.2009.godine u svojoj 79.godini preminuo prof.Dr.Dr Mustafa Omanović, prof.emeritus Univerziteta u Sarajevu i dugogodišnji profesor na Fakultetu za metalurgiju i materijale i Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici. Prof.Omanović će ostati upamćen kao jedan od pionira naučnog prilaza izučavanju ekologije na našim fakultetima te kao jedan od prvih profesora koji se bavio istraživanjima u oblasti kvaliteta u proizvodnji. Bio je član niza međunarodnih asocijacija i agencija, predsjednik naučnog odbora konferencija koje su se bavile pitanjima ekologije, održivog razvoja i kvaliteta, te neumoran učitelj i mentor brojnim kandidatima koji su svoje magistarske i doktorske disertacije radili iz ovih oblasti. Građani Zenice će ga pamtiti i kao lidera borbe za čisti zrak i rijeke u BIH a njegove kolege sa Univerziteta u Zenici kao dragog kolegu i prijatelja koji je uvijek imao vremena za savjet, lijepu riječ i pomoć.

Komemorativna sjednica povodom smrti Prof.dr. Mustafe Omanovića održat će se 08.04.2009.godine u 12,00 h na Fakultetu za metalurgiju i materijale, a sahrana istog dana u 15,30 h na Gradskom groblju u Crkvicama.

 

Mustafa Omanović

IN MEMORIAM: Prorektor Univerziteta u Zenici prof.dr. Ahmet Hadžipašić

Hadžipašić23.07.2008. biće upisan tužnim slovima u istoriji visokog obrazovanja u Zenici. Iznenada, u vremenu najvećeg radnog angažovanja na UNZE, preminuo je prorektor za finansije i razvoj, prof.Dr Ahmet Hadžipašić. Samo koji dan ranije na sjednici kolegija Rektorata prof.Hadžipašić je preuzeo niz značajnih poslova za budući razvoj UNZE a i na sam dan smrti bio je u svojoj kancelariji u Rektoratu UNZE. Bez mnogo priče o svojim obavezama radio je na realizaciji obezbjeđenja novih prostora za UNZE, finiširanju poslova oko nabavke opreme iz Austrije, pripremama za TMT 2008 i brojnim drugim poslovima koje je radio za UNZE i u vremenu svog radnog angažmana kao premijer Federacije BIH. No smrt je bila brža.
Prof.Hadžipašić je rođen je 1. juna 1952. godine u Cazinu. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a Metalurški fakultet u Zenici. Postdiplomski studij i doktorsku disertaciju na Mašinskom fakultetu u Zenici završio je 1990. godine. Objavio je preko 60 naučno-istraživačkih i stručnih radova i dvije stručne knjige. Radio u firmama: "Željezara" - Zenica, "Agrokomerc" - Velika Kladuša, "Tehnoprojekt" - Zenica, "RMK Inžinjering"- Zenica i na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici. Obavljao je poslove tehnologa-specijaliste, upravnika pogona, samostalnog istraživača, šefa razvoja, člana Upravnog odbora, prodekana na Mašinskom fakultetu u Zenici i direktora firme "Metalno" te prorektora za finansije i razvoj UNZE. Proglašen je za menadžera godine Ze-do kantona 1999. godine i za menadžera decenije 2001. godine. Imao je više stručnih specijalizacija u inostranstvu. U okviru društvenih aktivnosti bio je predsjednik KK "Metalno" Zenica i predsjednik NK "Čelik" Zenica. Bio je oženjen i otac troje djece.
Komemorativne sjednice održane su u Parlamentu Federacije BIH te u velikoj Sali BNP u Zenici gdje je bila otvorena i knjiga žalosti.
Od brojnih govora i posljednjih riječi o prof.Hadžipašiću izdvojit ćemo govor rektora UNZE prof.Dr Sabahudina Ekinovića koji je rekao:

Draga Branka, drage Emina, Amra i Selma, članovi porodice prof. dr. Ahmeta Hadžipašića
U ovom trenutku vrlo mi je teško govoriti o prof. dr. Ahmetu Hadžipašiću i njegovom plodonosnom radu jer se borim sa emocijama koje osjećam prema njemu kao čovjeku i svom velikom prijatelju. Stoga, ovaj posljednji pozdrav neću otpočeti sa sjećanjima na dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo, nego ću, stegnuvši srce, govoriti o Ahmetu kao univerzitetskom nastavniku i naučniku.
Kažu da je teško baviti se naukom, a ja bih dodao, puno je teže istovremeno biti i uspješan privrednik, uspješan političar, uspješan premijer, uspješan sportski i društveni radnik. Upravo takav je bio naš prof. dr. Ahmet Hadžipašić.
Prof. Hadžipašić je rođen u Cazinu. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a diplomirao na Metalurškom fakultetu u Zenici 1976. godine. Postdiplomski studij završava na istom fakultetu 1984. godine odbranivši magistarski rad na temu „Analiza mogućnosti racionalnog korištenja kovanih valjaka“.
Na Mašinskom fakultetu u Zenici je 1985. godine prijavio doktorsku disertaciju pod naslovom „Optimizacija rekuperatora sa matematičkim modeliranjem i potvđivanje istog sa osvajanjem vlastite tehnologije“ i istu odbranio 1990. godine.
Angažovan u nastavnom procesu na Mašinskom fakultetu je od 1978. kao asistent, a zatim kao docent od 1990. godine, vanredni profesor od 1993. i redovni profesor od 2001. godine na Katedri za proizvodne tehnologije. Univerzitetsko zvanje prof. dr. Ahmeta Hadžipašića je vezano za naučne oblasti proizvodne tehnolologije, materijali, obrada deformacijom, metalurške mašine i postrojenja i termodinamika. Osim na Univerzitetu u Zenici, bio je angažovan i na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bihaću.
Obnašao je dužnost prodekana za nastavu na Mašinskom fakultetu u Zenici, a od prije mjesec dana imenovan je za prorektora za finansije i razvoj Univerziteta u Zenici. Ne mogu da opišem koliko je Univerzitet u Zenici izgubio preranim i iznenadnim odlaskom prof. Hadžipašića upravo u trenutku njegovog imenovanja na ovu odgovornu funkciju i kada mi je govorio o njegovoj spremnosti za realizaciju projekata nabavke opreme, razvoja, izgradnje objekata, otvaranja novih fakulteta, njegovim vizijama i prije svega njegove spremnosti da se potpuno dặ poslu.
Prof. dr. Ahmet Hadžipašić je objavio preko 60 stručnih i naučnih radova, učestvovao u izradi preko 30 projekata, i to pravih projekata, aplikativnih istraživanja i primjenjenih u proizvodnji. Studentima je ostavio dvije knjige iz oblasti termičke obrade metala i legura i materijala u mašinstvu. Osim toga, recenzirao je šest knjiga u oblasti energetike u crnoj metalurgiji, projektovanja tehnoloških procesa, termičkih proračuna parnih kotlova, tehnologija zavarivanja, sistema legiranja i čeličnih materijala. Obavio je više studijskih specijalizacija u inostranstvu. Prof. dr. Ahmet Hadžipašić je dugi niz godina spoljni saradnih MI „Kemal Kapetanović“, član je Organizacionog odbora časopisa Zaštita materijala – Beograd i član Organizacionog odbora Društva za plastičnu preradu Republike Hrvatske.
Ono što izdvaja prof. Hažipašića od mnoštva drugih univerzitetskih profesora je njegova svestrana, ali nadasve uspješna aktivnost u mnogim oblastima; u privredi, u politici, u sportu. Rezultate u ovako širokoj aktivnosti mogu imati samo najbolji, samo najuporniji, samo ljudi sa neograničenom energijom, samo ljudi sa entuzijazmnom, a takav je bio naš prof. dr. Ahmet Hadžipašić.
Iz niza pisama i poruka suosjećanja povodom smrti našeg kolege Ahmeta Hadžipašića, koje smo dobili u Rektoratu Univerziteta u Zenici, izdvojiću samo neke riječi kojima naši prijatelji opisuju profesora Hadžipašića, kao što su: „Ljudina“, „Planina od čovjeka“, „stijena od čovjeka“, „ljudeskara“ „veliki jaran“ itd. Ovo iskreno obraćanje zapravo pokazuje kakav je čovjek bio Ahmet Hadžipašić.
Na kraju, dozvolite mi da citiram pismo suosjećanja Unije studenata Univerziteta u Zenici „Povodom iznenadne smrti našeg uvaženog i uglednog profesora, prorektora Univerziteta u Zenici, prof. dr. Ahmeta Hadžipašića, sa dubokom tugom i bolom u srcu izjavljujemo saučešće u ime svih studenata Univerziteta u Zenici“.
Dragi Ahmete, hvala ti za sve što si učinio za ovaj grad i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a posebno hvala za sve što si učinio na formiranju i razvoju Univerziteta u Zenici.


IN MEMORIAM: Prof. Aleksandar Juvan

Mašinski fakultet u Zenici, bio je mjesto održavanja komemoracije posvećene smrti penzionisanog profesora Aleksandra Juvana. Prof.Juvan umro je sredinom aprila 2008 u Kanadi a 23.4.2008. je na zeničkom groblju Crkvice obavljena i sahrana. O jednom od prvih profesora fakulteta u Zenici biranim riječima govorili su prof.Dr Jovo Sredojević, prof.Dr Muris Osmanagić, prof.Dr Dušan Vukojević i Mr Milan Rimac.

Prof.Aleksandar Juvan rođen je 1924.godine u Zenici gdje je proveo čitav radni vijek do odlaska u penziju 1990.godine. Generacije studenata Metalurškog fakulteta, a poslije i Mašinskog na kome je bio i prodekan za nastavu, pamtiće ga kao strogog i pravednog profesora kod koga su učili mehanike, transportne uređaje ili mašine u rudarstvu i metalurgiji. Generacije zeničkih rudara pamtiće ga kao velikog praktičara i osobu čija su rješenja davala nove razvojne šanse za rast proizvodnje u tada "kako reče prof.Osmanagić od države otpisanim rudokopima". Prof.Juvan je dao snažan pečat razvoju visokog obrazovanja u Zenici i generacije sadašnjih nastavnika i saradnika Univerziteta pamtit će ga kao uvaženog i skromnog kolegu spremnog uvijek za pomoć.

 

Aleksandar Juvan

IN MEMORIAM: Prof.dr. Mihael Horgas

U Zenici je 7.6.2007 umro prof.dr. Mihael Horgas, dugogodišnji profesor Metalurškoga fakulteta u Zenici i naučni saradnik Metalurškog instituta 'Kemal Kapetanović' u Zenici. Čitav svoj radni vijek profesor Horgas proveo je na različitim funkcijama u Zenici, najprije u Željezari Zenica, a onda na Institutu i fakultetu. Svoje školovanje okončao je u Zapadnoj Evropi, a dobitnik je više domaćih i inostranih stručnih nagrada i priznanja. Svoj radni vijek kulminirao je Nagradom grada Zenice, a i nakon penzionisanja, sve do smrti u 77. godini, bio je omiljen i čest gost Univerziteta i Instituta.

 

Mihael Horgas

IN MEMORIAM: Prof.dr. Rudolf Kristić

Prof.dr. Rudolf Kristić rođen je 23. marta 1927. godine u Zenici. Osnovnu školu završio je u Zenici, a gimnaziju je pohađao u Sarajevu i Visokom. Maturirao je 1946. godine, a zatim se upisao na Strojarski odsjek Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Nakon diplomiranja zaposlio se 1953. godine u preduzeću "Termoelektrana" Zenica, gdje je radio do septembra 1960. godine na radnim mjestima: pogonski inženjer, upravnik mašinskog pogona, vršilac dužnosti direktora i tehnički rukovodilac. Septembra 1960. godine prelazi na Višu tehničku školu metalurške struke u Zenici, ali još šesnaest godina nastavlja raditi u preduzećima "Termoelektrana" i "Grijanje" u Zenici kao savjetnik. U septembru 1960. godine izabran je na Visokoj tehničkoj školi metalurške struke u Zenici za stalnog nastavnika u zvanje docenta. U zvanje vanrednog profesora izabran je 1971. godine, a 1978. za redovnog profesora.

Od 1977. do 1985. godine bio je u radnom odnosu na Mašinskom fakultetu u Zenici, na kojem je odmah nakon osnivanja 1977. godine izabran za prvog dekana. Nastavni rad profesora Kristića trajao je punih 40 godina. U tom periodu, tokom niza reformi visokog obrazovanja i nastavnih planova, predavao je sljedeće predmete: Osnovi mašinstva, Mašinski elementi, Mašinstvo u metalurgiji, Energetska postrojenja i Opće mašinstvo. Svoj nastavni rad profesor Kristić je uvijek zaokruživao u udžbenicima. To su dva izdanja udženika Mašinski elementi I i II dio, uz kasnije izdata dopunska poglavlja, Nauka o konstruisanju uz dopunska poglavlja, te Opće mašinstvo I i II dio.

Posebno se ističe rad profesora Kristića na sistemu daljinskog grijanja grada Zenice. Kao voditelj stručne ekipe bio je najodgovorniji učesnik u procesu projektiranja, izvođenja radova i puštanja u rad. Tada je i nastala ideja za izradu doktorske disertacije pod nazivom "Optimiranje toplinskog i hidrauličkog režima rada mreže daljinskog grijanja", koja je odbranjena na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Autor je ili koautor preko stotinu recenzija, raznovrsnih ekspertiza, te investicionih i izvedbenih projekata, kao i mnogobrojnih stručnih, istraživačkih i naučnih radova

U toku radnog vijeka, prof.dr. Kristić je dobio niz priznanja i plaketa od strane Univerziteta u Sarajevu, Mašinskog fakulteta u Zenici, Metalurškog fakulteta u Zenici (sada Fakulteta za metalurgiju i materijale) i Metalurškog instituta u Zenici. Odlikovan je Ordenom sa srebrnim vijencem, a 1981. godine dobio je Nagradu grada Zenice.

 

Rudolf Kristić

   početna stranica
webmaster