Fakultetska 3, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina    |    tel. (+387 32) 444 420, 444 421     |    fax. (+387 32) 444 431    |    E-mail: rektorat@unze.ba
Univerzitet u Zenici
  Doktorske teze odbranjene na Univerzitetu u Zenici

Datum i mjesto odbrane:
30. 07. 2012., Zenica
Kandidat:
Nezir Pivić
Mentori:
Prof. dr. sc. Tadija Bubalović
Komisija za odbranu: dr. sc. Miodrag Simović, dr. sc. Tadija Bubalović i dr. sc. Hajrija Sijerčić-Čolić


Naslov teme: Uloga i postupanje tužioca u krivičnom postupku

Disertacija „ULOGA I POSTUPANJE TUŽIOCA U KRIVIČNOM POSTUPKU“ predstavlja sistematičnu, cjelovitu i detaljnu obradu jednog važnog tematskog područja iz oblasti krivičnog procesnog prava. Sastoji se od uvoda, devet tematskih cjelina koje uključuju istraživanje tužilačke i sudske prakse o ulozi i postupanju tužioca u krivičnom postupku  te posebno kritički osvrt na zakonsko uređenje i praksu postupanja tužioca u krivičnom postupku. Osim toga, rad sadrži zaključak i popis korištene literature. Navedeno tematsko područje obrađeno je na ukupno 258 stranica, u sadržajnom pogledu podijeljen je u 9 poglavlja, 21 naslov, 57 podnaslova i 37 manjih tematskih jedinica. Tekst je potkrijepljen sa 997 fusnota koje dokumentaciono i sadržajno dopunjuju glavni tekst. Rezultati provedenog istraživanja prezentirani su tekstualno i u 17 tabela i 17 grafikona. Literatura sadrži 194 bibliografske jedinice i 40 izvora.
 
U uvodnom dijelu dati su razlozi za odabir teme, ciljevi istraživanja te metodološki pristup obradi navedene teme. Postavljeni ciljevi rada odnose se prije svega na određivanje pravnog položaja i uloge tužioca u novom krivičnoprocesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, zatim utvrđivanje da li njegov novi, bitno drugačiji položaj od dosadašnjeg, može uspješno odgovoriti zahtjevima koji se postavljaju pred krivičnim postupkom dvadesetprvog vijeka u borbi protiv kriminaliteta posebno onog najtežeg: organiziranog, transnacionalnog i međunarodnog, te konačno, da li je funkcija krivičnog gonjenja učinilaca krivičnih djela, koja je 2003. povjerena isključivo državnom tužiocu, moguća i dovoljna bez postojanja privatnog i supsidijarnog tužioca. Navedeni pravci istraživanja opravdano su prepoznati kao aktualna i korisna naučnoistraživačka propitivanja, a kvalificirani odgovori na ta pitanja omogućit će bolje vrednovanje funkcije optužbe u krivičnom postupku. 

Drugo poglavlje daje sveobuhvatan prikaz pojma ustanove tužioca u krivičnom procesnom pravu. Prije toga govori se općenito o pojmu, predmetu i cilju krivičnog postupka, glavnim funkcijama u krivičnom postupku te subjektima krivičnog postupka. Na ovaj način pozicionirana je uloga tužioca u krivičnoprocesnom sistemu kroz glavne krivičnoprocesne funkcije i subjekte krivičnog postupka. Nakon toga dato je detaljno pojmovno određenje pojma tužioca u krivičnom postupku sa pravnoteorijskog, pravnozakonskog, ustavnopravnog i međunarodnopravnog aspekta. Na ovaj način određen je doktrinarni i legislativni pojmovni okvir ustanove tužioca krivičnoprocesnom pravu Bosne i Hercegovine i u međunarodnom kontekstu.
 
Treće poglavlje sadrži historijski prikaz ustanove tužioca u krivičnom postupku u svijetu i kod nas. Historijski prikaz ustanove tužioca u svijetu dat je kroz prikaz ustanove tužioca u krivičnom postupku Rimskog prava kroz razdoblje Kraljevstva, razdoblje Republike i razdoblje Carstva. Ovakav prikaz uloge tužioca u rimskom pravu dat je kroz prikaz rimske političke organizacije i vladavine grada Rima. Ovaj prikaz je ne samo zanimljiv već i koristan zbog spoznaje da je još u davno Rimsko doba također bilo važno pravo iniciranja i pokretanja postupka protiv građanina koji je skrivio kakvo kažnjivo ponašanje. Nakon toga prikazan je položaj i uloga tužioca u svjetlu triju osnovnih formi krivičnog postupka: akuzatorskog krivičnog postupka, inkvizitorskog krivičnog postupka i mješovitog (akuzatorsko-inkvizitorskog) krivičnog postupka. U radu su posebno navedene razlike u ukupnom položaju kojeg je tužilac imao u navedenim modelima krivičnog postupka. Prikaz ustanove tužioca kod nas dat je za razdoblje od 1873. do 1992. godine prema glavnim krivičnoprocesnim zakonima. Položaj tužioca mijenjao se ovisno od društvenom i državnom uređenju države u pojedinom razdoblju.

U okviru četvrtog poglavlja dat je uporedno-pravni prikaz uloge i postupanja tužioca i nekim državama nastalim raspadom bivše SFRJ, i to: Republike Hrvatske, Republike Srbije i Republike Crne Gore. Uloga i postupanje tužioca u okviru navedenih država analizirana je kroz pojedinačne faze krivičnog postupka, počev od pretktrivičnog postupka, zatim istrage, postupka optuživanja, glavnog pretresa i postupka po pravnim lijekovima. Pored toga, učinjen je kraći osvrt i na reformske promjene krivičnog postupka u okviru navedenih zemalja, koje su dovele do drugačije uloge tužioca analiziranih zakonodavstava.

U petom poglavlju dat je uporedno-pravni prikaz položaja i uloge tužioca u nekim krivičnim zakonodavstvima stranih država: SAD, Republike Njemačke, Francuske i Švicarske. Komparativnom analizom zakonodavstava navedenih zemalja prikazane su bitne odrednice položaja i uloge tužioca u tim zakonodavstvima. Ovaj uporedno-pravni prikaz omogućuje pravilnije i objektivnije sagledavanje pravnog položaja tužioca u našem domaćem krivičnom zakonodavstvu.

Šesto poglavlje daje pregled pravnog položaja i postupanja tužioca pred međunarodnim krivičnom sudovima, odnosno pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i pred stalnim Međunarodnim krivičnim sudom (ICC). Uloga i postupanje tužioca pred međunarodnim krivičnim sudovima analizirana je kroz pokretanje i provođenje prethodnog postupka, glavni pretres i postupak po pravnim lijekovima. Istraživanje položaja i uloge tužioca pred ovim međunarodnim sudovima zahtijevalo bi dodatno istraživanje i analizu, koja bi omogućila prihvaćanje standarda funkcije optužbe pred tim sudovima i u domaćem krivičnom procesnom zakonodavstvu.

Sedmo poglavlje predstavlja središnji i glavni dio disertacije. U ovom dijelu rada date su opširni i detaljni izvodi o položaju, ulozi i postupanju tužioca u krivičnom postupku prema Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. U uvodnom dijelu ovog poglavlja prikazan je opći položaj tužioca u krivičnom procesnom pravu Bosne i Hercegvine u kojem su analizirana pitanja o tužilaštvu kao glavnom državnom organu, tužiocu kao glavnom subjektu i stranci krivičnog postupka, zatim glavne nadležnosti tužioca u krivičnom postupku, načela na kojima se zasniva rad tužilaštva, organizacija i nadležnost pojedinih tužilaštava, kao i zakonski uslovi za imenovanje nosilaca tužilačke funkcije. Nakon toga prikazana je uloga tužioca u ukupnom krivičnopravnom sistemu BiH koja se ogleda se u njegovoj: represivnoj ulozi - krivični progon učinilaca krivičnih djela; zaštitnoj (protektivnoj) ulozi - zaštita građana i društva od kriminaliteta; legalitetnoj ulozi - zaštita zakonitosti u kaznenom postupanju; korektivnoj ulozi - u izricanju kaznenopravnih sankcija; te preventivnoj ulozi – prevencija kriminaliteta. Nakon prikaza uloge tužioca dat je obuhvatan i sistematičan pravnozakonski prikaz postupanju tužioca u: istrazi, postupku optuživanja, glavnom pretresu i postupku po pravnim lijekovima. U okviru navedenog prikaza analizirana je reforma krivičnog postupka iz 2003. godine koja je donijela novi model krivičnog postupka koji u svemu ne odgovara standardima evropskog kontinentalnog prava, kao ni pravnoj tradiciji Bosne i Hercegovine. Izmjene koje je donijela ova reforma odnosile su se, između ostalog, i na ulogu i položaj tužioca u krivičnom postupku. U novoj strukturi krivičnog postupka, u okviru prethodnog postupka, umjesto sudske uvedena je tužilačka istraga. Na ovaj način napušten je koncept istražnog sudije i zamijenjen tužiocem kojem je povjereno pokretanje i vođenje istrage. Funkcija optužbe u potpunosti je prepuštena tužiocu kao državnom organu, gdje je isključena mogućnost privatne i supsidijarne tužbe. I u novom modelu krivičnog postupka tužilac je u krivičnom postupku stranka i državni organ pa s tog aspekta ima obavezu pored funkcije krivičnog gonjenja, da se brine o donošenju pravilne i zakonite sudske odluke, odnosno zaštiti ustavnosti i zakonitosti u postupanju sudskih organa. Imajući u vidu navedeno, u ovom dijelu rada se analizira da li ovakav krivični postupak može odgovoriti zahtjevima koji se postavljaju pred krivični postupak dvadesetprvog vijeka, da li on može djelotvorno zaštititi pojedinca i društvo od svih oblika kriminaliteta te pritom osigurati zaštitu temeljnih prava i sloboda građana u krivičnom postupku. Također, analizirano je da li su novine koje su uvedene u naše krivično procesno zakonodavstvo, a koje se ogledaju, prije svega, u prenošenju istrage u nadležnost tužioca i jačanju akuzatorskih elemenata, postigle željeni cilj, odnosno da li je ovakav krivični postupak uspješno odgovorio izazovima sadašnjeg vremena i novim oblicima kriminaliteta.

U osmom poglavlju prikazani su rezultati istraživanja tužilačke i sudske prakse o ulozi i postupanju tužioca u krivičnom postupku, prvenstveno kroz praksu Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Istraživanje odnosi se na period tri godine (2008, 2009 i 2010.), u kojem su analizirani svi predmeti u kojima je u navedenom razdoblju postupalo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pred Sudom Bosne i Hercegovine.
 
Poglavlje devet obuhvaća kritički osvrt na zakonsko uređenje pravnog položaja, uloge i postupanja tužioca odnosno tužilaštava u krivičnom procesnom pravu Bosne i Hercegovine. U okviru tog poglavlja iznesena su stajališta o aktuelnim pitanjima položaja i uloge tužioca u krivičnom postupku, te na osnovu njih dati prijedlozi mogućih novih rješenja o efikasnijoj ulozi tužioca u krivičnom postupku s ciljem djelotvornije zaštite pojedinaca i društva od svih oblika kriminaliteta, potpunijoj zaštiti ustavnosti i zakonitosti u krivičnom postupanju prema građanima te boljoj zaštiti osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda građana u krivičnom postupku.

U zaključnim razmatranjima iznesni su najvažniji stavovi do kojih se došlo tokom izrade rada. Novi položaj i uloga tužioca u krivičnopravnom sistemu Bosne i Hercegovine rezulat je usaglašavanja domaćeg krivičnoprocesnog zakonodavstva sa savremenim tendencijama u široj međunarodnoj zajednici i dobrom praksom stranih zakonodavstava, ali i odraz naših potreba za odlučnijom i efikasnijom borbom protiv sve težih oblika kriminaliteta.

Ključne riječi:   Zakon o krivičnom postupku, tužilac, krivični postupak, istraga, postupak optuživanja, glavni pretres, pravni lijek


   početna stranica
webmaster