Datum i mjesto odbrane:
22.01.2014.godine, Zenica
Kandidat:
mr.don Anto Ledić
Mentori:
Dr.sc. Refik Ćatić i komentor Dr.sc. Pavo Jurešić
Komisija za odbranu:
Doc.dr.Dženan Skelić, Dr.sc. Refik Ćatić i Dr. sc. Pavo Jurešić
Naslov teme:
KONCEPT MENADŽMENTA U ODNOSIMA BRAČNIH PARTNERA S CILJEM POBOLJŠANJA ŽIVOTA OBITELJI

Rezime
Doktorska disertacija predstavlja i donosi niz povijesnih fakata, (pod)razumijevajućih stvari svakodnevnice, kao i zaključke krucijalne važnosti, kako sa svjetonazora Katoličkog nauka o obitelji tako i modela uspješnog funkcioniranja obiteljske zajednice kao osnovne stanice društva. U disertaciji se navodi niz uzroka koje dovode do rastave bračnih zajednica iznoseći detaljnu analizu najčešćih destruktivnih pojava koji su jedan od pokazatelja neuspjeha bračnih partnera u ostvarivanju zajedničkih ciljeva te im predlaže neke od organizacijskih parametara koje podrazumijeva menadžment. Uz mnogobrojne elemene obiteljske destabilizacije navode se i brojne vrste nasilja kojima su izložene kako odrasle osobe tako i djeca. Iako se doima da su uzroci nabrojani taksativno, autor se osvrće i na teorije pojedinih autora koje pomažu razovjubračne kvalitete i bračne stabilnosti a to su: teorija socijalne razmjene, biheviorstička teorija bračne kvalitete i bračnih odnosa, teorija afektivne vezanosti i teorija bračne i obiteljske krize. Prema statističkoj analizi, koja je provedena na 128 roditelja (60 rastavljenih, 60 nerastavljenih i 8 u fazi rastave, te 60 djece od kojih je 30 iz rastavljenih a 30 iz nerastavljenih obitelji), većina razvedenih roditelja stupa u nove brakove. Na kraju empirijskog dijela autor donosi rezultate istraživanja koje je provedeno anketiranjem ispitanika u različitim gradovima Bosne i Hercegovine. Analizom anketiranih osoba različitih socijalnih stratifikacija proizašlo je da postoje različita viđenja u gotovo svim odnosima života. Osobe koje su u bračnim zajednicama imaju pozitivnije mišljenje i stavove na život općenito. Pokazalo se da je komunikacija jedan od bitnih faktora zajedničkog djelovanja, ali i organizacija unutar obitelji kao fundamentalni i početni iskorak ka boljem uređenju. Kod obje kategorije djeca su bila i ostala najbitniji faktor obiteljske zajednice goto kao obligatorna norma. Religioznost se kod osoba koje nisu u braku nije pokazala kao temeljni i obligatorni faktor kao što je to slučaj sa osobama koje su u braku gdje što je svakao jedan od bitnih ususa. Dakle, religioznost i duhovnost bitno utječu na održanje obiteljske zajednice gotovo kao i rađanje i održavanje vrste. Obitelji koje nemaju ozbiljan pristup životu vrlo brzo doživljavaju nesporazume iz kojih neminovno proizilazi rastava. Autor ističe da sve dok obitelj ne postane imperativom, neće biti moguće niti uspješno funkcioniranje društva. Stoga, obnašajući ulogu homo sapiensa treba izdržati pritiske svakojakih devijacija društvenog raslojavanja u vremenu apsolutne pomjerenosti aksiološkog promišljanja o budućnosti vrste, te treba odoljeti padu u različite izobličenosti i pojavnosti od seksualne istospolnosti do homo plasticusa. Ili to barem ne postavljati za vrijednosti.

Ključne riječi:
obitelj, religijsko određenje, povijesni razvoj obitelji, menadžment, destabilizacija obitelji, dezintegracija, odnosi među partnerima, komunikacija, nasilje u obitelji, suvremena obitelj, položaj žene u suvremenoj obitelji, mješoviti brakovi, socijalni nauk katoličke crkve, fertilitet, bračna nestabilnost.