Uvod
U uvodu ću pokušati uvest vas u temu mog seminarskog rada, tj. nešto reći o 3D skenerima. Mogućnosti trodimenzionalnog računarski generisanog prikaza stvarnog svijeta rastu svakodnevo.
Korištenjem softvera u prilici smo postaviti kompletnu scenu: kreirati objekte u prostoru, odrediti im površinsku strukturu, boju, refleksiju i prozirnost, postaviti različite tipove osvijetljenja, kamere, i konačno – sve to može da se kreće i mijenja, pretapa. Ipak, to i nije tako lako kako izgleda!
Stvaranje složenih objekata nalik onima iz običnog svijeta i života je prilično dugotrajan i mukotrpan posao. Oživljavanje postojećih dijelova iz ogrebotina, čak i uz računar, je kao kopiranje štampane strane prekucavanjem. Tu od pomoći mogu biti gotove biblioteke objekata, koje se mogu modifikovati po potrebama. Ali šta ukoliko nismo u mogućnosti da nađemo objekat dovoljno blizak traženom?
Ako se vratimo u jednostavni dvodimenzionalni svijet, da se primjetiti da tu postoje skeneri, grafičke table, digitalne kamere – komadi hardvera koji dozvoljavaju unos podataka na jednostavniji način. Takve naprave postoje i za avanturu trodimenzionalne kreacije.
Nazivaju se 3D skeneri i pružaju dragocjenu pomoć svakome ko se bavi 3D modeliranjem. Ovo je prilika da se ukratko upoznamo šta sve 3D mogu i u koje svrhe se mogu koristiti.
Namjenjeno za Internet Explorer!