Mnogo puta želimo uhvatiti najveću moguću dubinu polja, jer su nam objekti snimanja u velikom rasponu, od naše neposredne blizine, do većih udaljenosti, a želimo ih sve oštre a ne zamućene.

Kod fotografiranja pejzaža može doći do jedne zanimljive pogreške.Čest je slučaj da želimo fotografirati i nešto što se nalazi na velikim udaljenostima. Nesvjesno, mnogi u tim prilikama fokusiraju "na beskonačno", na najudaljenije objekte fotografiranja (horizont na primjer) i time određuju polje kritičnog fokusa na najudaljenije predmete. Međutim, kako se dio dubine polja nalazi i iza polja kritičnog fokusa, onaj dio koji se nalazi iza smo "bacili", jer smo fokusirali na najudaljenije predmete, pa iza njih nema više prostora. To znaei da objekti snimanja u prvom planu mogu biti mutni, jer ste polje kritičnog fokusa odredili predaleko.

Kad fotografiramo pejzaže, i želimo uključiti u našu fotografiju i bliske i udaljenije objekte, treba fokusirati otprilike na 1/3 između nas i zadnje tačke koju želite uključiti u fotografiju, ili malo više, negdje prema polovini udaljenosti. Takva tačka fokusa naziva se hiperfokusna razdaljina (hyperfocal distance).

Na primjeru lijevo, glavni objekt fotografiranja je brod, ali fokusiranje na njega (crvena tačka) je krivo, jer iza te tačke nema više prostora, pa se gubi dubina polja iz tačke fokusiranja. Ispravno je fokusirati na more (zelena tačka), tako da se iskoristi dubina polja i ispred i iza tačke fokusiranja. Pritom je dobro smanjiti otvor blende da bi se dobila veća dubina polja.