MPEG-4 Simple Profile (SP) i Advaced Simple Profile (ASP) standardi su razvijeni za emitiranje videa preko interneta. MPEG-4 nudi softverska rješenja kompresije i dekompresije video sadržaja za prijenos preko mreže čija propusnost varira i puno je manja od one preko koje se prenosi MPEG-2 kompresirani video. Rezultat MPEG-4 standarda nije baš bio što su gledaoci očekivali na TV-u (slika je bila "zrnata"), ali dovoljno da ponudi i pokaže nove interesantne usluge i da pojača dojam bogatstva i potencijala koju ima Internet.
H.264/MPEG-4 AVC stavlja naglasak na potrebi za većom kompresijom što vodi na smanjenje potrebnog pojasa propusnosti za prijenos, ali i da pritom zadovolji potrebe za kvalitetom broadcast prijenosa koji ima MPEG-2 standard kao i što ima usluge video-on-demand i HDTV-a.
H.264 zadovoljava potrebe za kvalitetom broadcast emtiranja i Internet streaminga smanjujući širinu potrebnog pojas za otprilike pola od širine koja je bila potrebna da se prenese MPEG-2, ali i dalje bez gubitaka u kvaliteti kavu možemo vidjeti kod MPEG-2 standarda.
Koristeći H.264/MPEG-4 AVC i hardware koji omogućuje H.264 kompresiju, transport i dekompresiju, telekomunikacijske kompanije mogu podići svoje prihode sa novim interesantnim uslugama kao što su video-on-demand (VOD), HDTV prijenos i interaktivnu TV. Vrijeme IPTV-a preko DSL-a je stiglo!

Prednosti i mane H.264/MPEG-4 AVC

H.264 je prekretnica za video distribuciju preko DSL-a, a taj novi standard:
. Udvostručuje efikasnost kompresije, smanjuje širinu pojasa propusnosti (bandwith) za pola koji je bio potreban kod MPEG-2 standarda za prijenos high-quality videa
. Omogućuje prijenos više sadržaja preko već postojeće infrastrukture jer isti sadržaj nakon što je kompresiran sa H.264/MPEG AVC-om troši manje bandwitha
. Smanjuje troškove prijenosa jer ista informacija dolazi duplo brže
(naravno jer je fizički manja, a kvalitet ostaje sačuvan)
. Smanjuje investicijske troškove jer hardware potreban za H.264/AVC je sastavljen od komercijalnih komponeti koje se mogu nabaviti u trgovinama, tj. za njegovu realizaciju nije potrebno projektovat posebne signal-procesing hardware
. Ugrađeni NAL (Network Abstraction Layer) omogućava veliku
fleksibilnost u prijenosu, bilo da se radi o paketnim mrežama ili bitstreams mrežama, omogućavajući lahku nadogradnju na postojeća MPEG-2 rješenja
. Broj usluga traženih preko DSL do udaljenosti na kojima do sada nije mogao ponuditi više usluga i zahtjeva sada raste: tako dva video signala standardne kvalitete mogu biti prenošena preko jednog xDSL-a širine 1.5 Mbps. Korisnici mogu gledati (a ISP-ovi naplaćivati) dva vido-on-demand zahtjeva
. Više se sadržaja može prenositi na šire područje, odnosno do većeg broja korisnika, povećavajući ukupni broj dostupnog tržišta za IPTV. Sa MPEG-2 se moglo pokriti područje od oko 810 m2 po Reginalnom Office dok H.264/MPEG-4 AVC omogućuje da pokrije područje od oko 1440m2
. Veća pokrivenost se ne mora postići implementacijom skupih pojačala ili
podizanjem novih regionalnih centara
. H.264/MPEG-4 AVC codec može biti implementiran na komercijalne i industrijski standardiziranu opremu te nema potrebe za posebno razvijenom procesnom opremom.

Interes velikih telekomunikacijskih kompanija za novim codecom

Samo manjina korisnika može uživati u blagodatima širokopojasnog interneta od 3-8 Mbps kojim je moguće slati MPEG-2 kompresirane multimedijalne sadržaje visoke kvalitete, a za čiji prijenos je potreban bandwith od 2 Mbps . Ali činjenica da zbog ograničene udaljenosti do koje može ići DSL signal bez većih gubitaka od centrale do korisnika, ograničava broj korisnika koji mogu na određenoj udaljenosti koristiti DSL (DSL loop lenght).

(www.pvprm.zesoi.fer.hr/2004-2005-web/studenti-rad/drudanci/IPToverDSL.pdf )

Većina korisnika koriste DSL do maximalnog pojasa propusnosti od 1.5 Mbps, a sa tom širinom pojasne propusnosti moguće je gledati video streaming s interneta koji je kompresiran MPEG-4 ASP codecom, a nije dovoljno da se gleda vido visoke kvalitete kompresiran MPEG-2 codecom.
U SAD-u su pružaoci usluge kablovske televizije preko svoje infrastrukture počeli nuditi usluge kao što su VOIP, video-on-demand i pristup internetu što se korisnicima dopalo što većinu usluga mogu dobiti od strane jednog operatera, osim telefonije. Ali i na tom polju su velike telefonske kompanije počele gubit korisnike zbog pojave wierless tehnologije koja korisnicima pruža mogućnost da budu dostupni u svakom trenutku i time dobivaju svoju vlastitu tel. liniju. Sve to uzrokuje gubitak tržišta za telefonske kompanije koje nude pristup internetu,širokopojasni internet i telefonske usluge. Da bi uspjeli ponovo vratiti izgubljeno tržište potrebna im je nova tehnologija. Povratak im nudi novi H.264/MPEG-4 AVC codec , koji će zajedno sa širokopojasnim internetom, DSL-om, ponuditi veći broj usluga i omogućiti im konkurentnost.

MPEG-4 (MP4)

MPEG-4 je ISO/IEC standard. Završen je u oktobru 1998. godine, a međunarodnim standardom postaje 1999. godine. MPEG-4 je pronašao uspješnu primjenu u digitalnoj televiziji, interaktivnim grafičkim aplikacijama i interaktivnoj multimediji. MPEG-4 podržava niz različitih tehnologija kako bi zadovoljio sve potrebe autora, davaoca usluge te samih korisnika. MPEG-4 omogućuje autorima izradu sadržaja koji ima znatne mogućnosti i veliku flekibilnost. Mrežnim davaocima usluga MPEG-4 nudi transparentne informacije koje se mogu interpretirati i prevesti u prihvatljive signalne poruke koje mogu podržati različite mreže. Korisnicima MPEG-4 donosi veći stepen interakcije sa samom aplikacijom (ograničenje interakcije postavlja sam autor). MPEG-4 standard odnosi se na jedinice za zvučni, vizualni ili audiovizualni sadržaj, nazvanih 'media objects' (mogu biti prirodni ili sintetizirani), opis kompozicije tih objekata radi stvaranja složenog objekta koji definira audiovizualnu scenu, multipleksiranje i sinkronizaciju podataka vezanih uz 'media objects', kako bi se mogli prenositi mrežom, interakciju korisnika s audiovizualnom scenom.

Tehnički opis MPEG-4 standarda

Nakon što se podaci prihvate s medija oni se predaju u odgovarajućii FlexMux demultipleksor iz kojeg izlaze elementarni podaci. Elementarni podaci (Elementary Streams) se rastavljaju i prosljeđuju odgovarajućim dekoderima. Dekoderi obnavljaju podatke audiovizualnog objekta te izvode odgovarajuće operacije radi rekonstrukcije u originalni audiovizualni objekt spreman za prikazivanje. Dekodiranje audiovizualnih objekata zajedno s informacijama koji opisuju scenu koristi se radi prikazivanja scene koju je definisao autor. Korisnik ima mogućnost interakcije sa scenom samo ukoliko je to autor dozvolio. Određenom kombinacijom pojedinih informacija možemo opisati scenu koja je kodirana i prenijeta do prijemnika kao skup objekata. Počevši od VRML (Virtual reality Modeling Language), MPEG je razvio binarni jezik za opisivanje scene nazvan BIFS (Binary Format for Scenes). Scena se opisuje primitivnim objektima te se ti objekti prenose ne zavisno jedan od drugoga. Posebna pažnja se posvećuje parametrima koji opisuju scenu. To se ostvaruje pomoću karakterističnih parametara čijom se upotrebom poboljšava efikasnost kodiranja objekta (npr. pokretni vektor u video kodiranju). Karakteristični parametri mogu se koristiti za modifikaciju objekta odnosno mogu određivati položaj objekta na sceni. MPEG-4 audiovizualna scena sastoji se od nekoliko objekata koji su organizirani hijerarhijski. Scena i individualni objekti opisani su u čvorovima kao set parametara. Struktura stabla ne mora uvijek biti statička tj. atributi pojedinih čvorova (parametri koji opisuju položaj pojedinih objekata) mogu se mjenjati ili se u stablo mogu dodati novi čvorovi. Na pojedinim stepenima hijerarhije možemo definisati primitive objekata:
. mirne slike (npr. pozadina scene)
. video objekte (npr. govornik - bez pozadine scene)
. audio objekt (npr. glas govornika)
MPEG-4 opisuje nekoliko primitiva objekata koji mogu biti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni. MPEG-4 definiše kodirane predstavnike sljedećih objekata:
. tekst i grafika
. sintetizirana glava govornika i pridruženi glas
. sintetizirani zvuk
Objekt u svojoj kodiranoj formi sadrži opise pojedinih primitiva, što omogućuje ne zavisnu interpretaciju (prikazivanje, preslušavanje) pojedinih objekata (audio ili video) bez prikaza pozadine ili okoline. U MPEG-4 modelu audiovizualni objekti imaju i prostornu i privremenu veličinu, a svaki objekt posjeduje svoj lokalni koordinatni sistem. Lokalni koordinatni sistem koristi se za manipulisanje objektom u prostoru i vremenu. Objekti se pozicioniraju na scenu pomoću posebnih koordinatnih transformacija lokalnih koordinata u koordinate globalnog koordinatnog sistema. Globalni koordinatni sistem definisan je u čvoru stabla kao opis glavne scene.

Stranica je namjenjena za Internet Explorer!