Uvod

    Kompresija podataka pojednostavljeno rečeno je zapravo postupak sažimanja jedne ili više datoteka u jednu, koja bi u pravilu trebala biti manja od početne odnosno početnih datoteka. Kod kompresije važni su prenosivost i performance. Današnja rješenja za kompresiju su relativno prenosiva (između različitih platformi) budući da uveliko zadovoljavaju međunarodne standarde. Metode kompresije slike (“intraframe compression”) mogu se generalno podijeliti u dvije grupe:

    Metode bez gubitka podataka osiguravaju identičnost dekompresovane i izvorne slike. Ovo je vrlo važno u nekim područjima, npr. u medicini gdje je osim visoke razlučljivosti potrebno i osigurati nepromjenjeno arhiviranje slika, što je i zakonski regulirano.

    Metode sa gubicima zasnivaju se na modelima ljudske percepcije (više kompresuju one atribute slike koji manje doprinose ukupnom izgledu slike) , one uzrokuju degradaciju slike u svakom koraku (svakim slijedećim korakom kompresije/dekompresije slika se degradira) , ali najčešće omogućuju daleko veće omjere kompresije nego metode bez gubitaka.