LOSSLESS KOMPRESIJA
Kompresija kod koje se ne gube podaci naziva se još i nezaboravna kompresija. Pri takvom postupku pretvorbe svi podaci sadržani u izvornoj slici ostaju sačuvani nakon
sažimanja. To znači da je slika pohranjena sa svim svojim dijelovima i da pri pretvorbi nije izgubila ništa na kvaliteti (izgledu). Originalna slika se može rekonstruisati u apsolutno identčinoj formi nakon dekompresije svaki piksel ima istu vrijednost koju je imao prije kompresije. Formati koje koriste programi za obradu slike često koriste lossless algoritme kompresije.
Formati datoteka koje koristi kompresija bez gubitka informacija su: GIF, PNG, TIFF i BMP.
ALGORITMI
1.Run-length kodovanje
Ovo je vrlo jednostavna metoda koja koristi činjenicu da su u mnogim fajlovima česti nizovi istih vrijednosti. Ova metoda provjerava fajl, te ubacuje specijalne znakove (engl. token) svaki put kad naiđe na niz od dva ili više jednakih znakova.
2. Huffman kodovanje
Ovaj algoritam je razvio D.A.Huffman a princip rada mu je da se neki znakovi pojavljuju više nego neki drugi. Na toj osnovi algoritam izgrađuje težinsko binarno stablo (na osnovu frekvencije pojavljivanja pojedinih znakova). Svakom elementu tog stabla pridružuje se nova kodna rijeć određena pozicijom znaka u stablu. Najviše ponavljani znak postaje korjen stabla i njemu se pridružuje najkraća kodna rijeć, dok kodna rijeć najrjeđe ponavljanog znaka može biti i dvostruko duža od samog znaka.
3. Entropijsko kodovanje
Ova metoda se zasniva na tome da koder i dekoder sadrže jednak riječnik metasimbola od kojih svaki predstavlja cijelu sekvenciju ulaznih znakova. Ako se sekvencija ponovi nakon toga je pronađen simbol za nju, onda se ona zamjenuje tim simbolom. Kodovani podaci ne trebaju sadržavati riječnik (nizovi znakova = simbol) budući da je riječnik sadržan u koderu i dekoderu.
4.Kodiranje područja
Kao poboljšana verzija run-length kodiranja javlja se kodiranje područja i ova metoda iskorištava dvodimenzionalnu karakteristiku slika. Algoritam pokušava pronaći pravougle regije jednakih karakteristika koje se zatim kodiraju u opisnoj formi kao elementi s dvije tačke i određenom strukturom. Cijela slika treba biti opisana da bi se omogućilo dekodiranje bez gubitaka.