Kad prirodna svjetlost padne na molekulu, onda električno polje u EM valu pokrene
električne naboje u molekuli na titranje.
Titranje naboja je prisilno titranje, a sila prisile je električna sila qE , gdje je q naboj koji titra.
Naboj najradije titra vlastitom frekvencijom, a za molekule te frekvencije su u UV području frekvencija.
U vidljivoj svjetlosti će naboje na titranje pobuditi najbliža frekvencija vlastitoj, a to je
područje ljubičaste i plave svjetlosti. Drugim riječima, pri raspršenju svjetlosti na
molekulama zraka, vodenoj pari i prašini, jače se raspršuje svjetlost manjih valnih duljina
(ljubičasta, plava).
Po danu nam nebo izgleda plavo: bijela svjetlost od Sunca se raspršuje i dolazi do nas –
ona je linearno polarizirana. Kad je Sunce na zalasku, valovi svjetlosti moraju proći kroz
debeli sloj atmosfere i do nas dolazi nepolarizirana i neraspršena crvena svjetlost (plava
svjetlost je raspršena i polarizirana, ali dalje od smjera mi – Sunce)