Pojam stereoskopija odnosi se na tehniku za stvaranje iluzije dubine na slici predstavljanjem dvije posebno pripremljene slike posebno lijevom i desnom oku promatrača. Obje ove 2D slike se onda kombiniraju u mozgu i daju percepciju 3D dubine. Tri strategije se koriste da bi postigli ovo: gledalac nosi naočale pomoću kojih kombinira odvojene slike iz dva posebna izvora, gledalac nosi naočale za filtriranje slike iz jednog izvora i treće, izvor svjetla podijeljenu sliku usmjerava prema očima (nisu potrebne naočale).

Ljudski vid koristi nekoliko pravila da odredi relativnu dubinu u percipiranoj sceni. Neka od tih pravila su:
Sva prethodno navedena pravila, s izuzetkom prva dva, prisutni su u tradicionalnim dvodimenzionalnim slikama, kao što su slike, fotografije i televizija. Stereoskopija je poboljšanje iluzije dubine u fotografiji, filmu, ili drugim dvodimenzionalnim slikama prikazujući nešto drugačiju sliku na oba oka, i na taj način dodajući prvo od ovih pravila (stereopsis). Važno je napomenuti da drugo pravilo još uvijek nije zadovoljeno i stoga je iluzija dubine nepotpuna.
Mnogi 3D displeji koriste ovu metodu da prenesu slike. Izumio ju je Sir Charles Wheatstone 1838. godine. Stereoscopy se koristi u fotogrametriji kao i za zabavu kroz proizvodnju stereograma. Stereoskopija je korisna u pregledavanju slika izvedenih iz velikih multi-dimenzionalnih skupova podataka kao podataka dobijenih u eksperimentima. Moderna industrijska trodimenzionalna fotografija može koristiti 3D skenere za otkrivanje i snimanje trodimenzionalne informacije. Trodimenzionalna dubina informacije može biti rekonstruirana s dvije slike pomoću računara s odgovarajućim pikselima u lijevoj i desnoj strani slike.
3D displej predstavlja uređaj koji ima sposobnost prikaza stereoskopske percepcije trodimenzionalne - 3D slike gledaocu.
Pojam stereoskopija odnosi se na tehniku za stvaranje iluzije dubine na slici predstavljanjem dvije posebno pripremljene slike posebno lijevom i desnom oku promatrača.