Svjetlost i boje

Vidljivo zračenje (svjetlost) ljudsko oko opaža po svjetlini (sjajnosti) i po bojama. Svako fizikalno definisano vidljivo zračenje (određenogintenziteta i spektralnog sastava) izazove u vidnom organu “osjećajboja”, što je rezultat složenog zajedničkog djelovanja fotohemijskih i neuroloških procesa. Pojam “boja” treba razumjeti  u čulnom (subjektivnom) smislu ili u fizikalno-matematičkom smislu.Boja objekta može nastati samo pri svjetlosti (prirodnoj ili vještačkoj), a zavisi kako od spektralnog sastava i raspodjele snage zračenja svjetlosnog izvoratako i od refleksionih (transmisionih) svojstava površine objekta. Iz ovoga proizlazi da neki objekt može imati različite boje kada se osvjetljava s različitim bojama svjetlosti.U svjetlotehnici se za označavanje i vrednovanje boja koristi kolorimetrijski sistem CIE zasnovan na trihromatskoj teoriji. Obojenost nekog svjetlosnog izvora ili objekta se određuje na osnovi trihromatskih koordinata na CIE dijagramu boja, a vrednovanje svjetlosti izvora se dopunjuje

 

 

vrijednostima temperature boje i indeksa reprodukcije boja, koji označava mjeru usklađenosti boje objekta pod vještačkim svjetlosnim izvorom u odnosu na onu pod prirodnim dnevnim svjetlom.

Standardni spektralni dijagram CIE

CIE funkcije standardnih spektralnih vrijednosti koje se odnose na tri primarne boje : crvene, zelene i plave (koje odgovaraju utiscima boje koji nastaju nadražajima čepića crvene, zelene i plave boje).

 

 

Standardni dijagram boja CIE

Osnovne pojave vezane za prostiranje svjetlosti su:

• refleksija- odbijanje,
• refrakcija - lom, promjena pravca svjetlosnog zraka kada se nađe na granici dviju sredina sa različitim brzinama prostiranja svjetlosti.

 

 

Albert Einstein pretpostavio je da se svjetlost sastoji od kvanata svjetlosti (fotona) koji imaju i valna i čestična svojstva. Tako danas svjetlost ima dualnu (dvojnu) prirodu.Užarena čvrsta tijela (npr. volframska nit žarulje) mogu služiti kao izvori svjetlosti. Plinovi i pare (npr. flourescentna svjetiljka, kseonska žarulja) u određenim uvjetima također mogu emitirati svjetlost. Tako neki izvori emitiraju bijelu svjetlost (npr. Sunce), neki približno bijelu svijetlost (npr. nit žarulje), a neki samo svjetlost određene boje (npr. natrijeva svjetiljka). Svjetlost sastavljenu od valova samo jedne valne duljne (jedne boje) nazivamo monohromatskom, a svjetlost sastavljenu od valova više valnih duljina (više boja) nazivamo polihromatskom svjetlošću.