Aktivni i pasivni 3D – šta je to?
Prikaz trodimenzionalne slike za masovno tržište je moguć na dva osnovna načina: aktivni i pasivni. Obje tehnologije omogućuju normalan prikaz klasičnog 2D programa, filmova i igara, no uz pomoć specijalnih 3D naočala mogu kreirati trodimenzionalnu sliku. Kod aktivnih 3D sustava koriste se napajane naočale koje umjesto leća od stakla koriste dva LCD ekrana koji naizmjenično blokiraju sliku za jedno pa za drugo oko, u sinkronizaciji s prikazom slike na ekranu kako bi stvorile efekt stereoskopije. Polarizacijski 3D koristi jednostavnije naočale koje ne zahtijevaju napajanje, iznimno su lagane i cijenom daleko povoljnije.
Kako funkcionira aktivni 3D?
Aktivni 3D HDTV koristi za rad zahtijeva sinkronizator i aktivne 3D naočale (3D active shutter glasses). Sinkronizator se obično nalazi integriran u okvir 3D televizora, a kod pojedinih modela se zasebno nabavlja i montira na vidljivo mjesto kako bi mogao sinkronizirati sliku i 3D naočale. Aktivne 3D naočale (3D active shutter glasses) za svoj rad zahtijevaju napajanje, a koje može biti bilo putem žičanog kontakta ili integriranih baterija kako bi naizmjenično gasile i palile svako od stakala (odnosno LCD ekrana) u skladu s taktom koji im šalje sinkronizator. Većina 3D naočala u ovom trenutku na tržištu koristi infra crvenu vezu (IR), dok postoje i modeli koji koriste Bluetooth tehnologiju koja ne zahtijeva direktnu vidljivost. Putem aktivnog 3DTV-a i naočala gledatelj vidi punu HD razlučivost za svako oko, dakle 1920 piksela u 1080 linija, tako da se aktivni modeli često označuju i kao Full HD 3D. Nedostaci aktivnog 3D-a su izraženo disanje jako svjetlih dijelova slike, te crosstalk, odnosno slabo vidljiv obris slike koji je namijenjen za drugo oko, a nastaje zbog sporosti matrice zaslona da dovoljno brzo osvježi sliku. Na izostanku crosstalka aktivno rade svi proizvođači, a glavni predstavnici aktivnog 3D-a su Samsung, Sony i Panasonic.
Kako funkcionira pasivni (polarizacijski) 3D?
Polarizacijski 3D se tako zove jer koristi tehnologiju prikaza koju je moguće polarizirati putem posebnih 3D naočala koje na zahtijevaju baterije, iznimno su lagane i jednostavno konstruirane, te su cijenom daleko povoljnije od aktivnih 3D modela. Najpopularnije 3D naočale su one koje gledatelji dobiju u kinima opremljenim RealD 3D tehnologijom, a koja je najzastupljenija u 3D kino dvoranama diljem svijeta. Pasivni 3D je na tržište prvi izbacio LG 2011. godine, a njegovim su stopama zatim krenuli Philips, Toshiba, Haier, a uskoro i korejski Samsung. Polarizacijske 3D naočale imaju nekoliko prednosti nad aktivnim modelima – za rad ne zahtijevaju baterije niti bilo kakvo napajanje, iznimno su lagane i cijenom daleko pristupačnije od aktivnih rješenja, tako da uz mnogo manju investiciju može cijela obitelj i pokoji član rodbine uživati u 3D materijalima. Kod prikaza 3D slike, polarizacijska tehnologija rezultira mnogo mirnijom slikom bez titranja svjetlijih regija slike koje su karakteristične za aktivni 3D, a ako se gleda s dovoljno velike udaljenosti, dupla slika odnosno crosstalk neće biti vidljiv. Nedostatak polarizacijskog 3D prikaza leži u polovici efektivne rezolucije (svako oko vidi pola vertikalne rezolucije, dakle umjesto 1920 piksela u 1080 linija stvarno se vidi 1920 piksela u 540 linija), radi čega slika nije toliko oštra i ima “isprepleten” izgled, pojavi crosstalka ako se ekran gleda preblizu ili iz kuta većeg od 15 stupnjeva u odnosu na horizontalu.
