Licenciranje i akreditacija su dva zasebna procesa koji se provode sa ciljem osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH.
Licenciranje je proces provjere ispunjenosti minimalnih standarda za početak rada i obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. Licenca predstavlja dozvolu za rad koju visokoškolskim ustanovama izdaju nadležne obrazovne vlasti nakon što nezavisne komisije stručnjaka za licenciranje, koje imenuju nadležne obrazovne vlasti, provjere ispunjenosti minimalnih standarda. Minimalne standarde i proces provjere ispunjenosti propisuju nadležne obrazovne vlasti u svojim aktima o licenciranju. Minimalni standardi su najčešće kvantitativno normirani i odnose se na prostorne, materijalno-tehničke i ljudske resurse visokoškolske ustanove poput neophodne površine u m2/studentu, broja bibliotečkih jedinica, broja računara/studentu, broja akademskog osoblja sa punim radnim vremenom i dr.
Akreditacija po svojoj definiciji predstavlja postupak formalnog priznavanja visokoškolske ustanove ili studijskog programa koji ona izvodi od strane vanjskog tijela, na bazi vanjske ocjene kvaliteta, čime se utvrđuje ispunjenost određenih standarda i kriterija.
Akreditacija je proces kojim se na osnovu vanjske revizije i ocjene kvaliteta potvrđuje da je visokoškolska ustanova u svom radu ispunila propisane standarde i kriterije. Kriterije za akreditaciju je donijela Agencija i oni su jedinstveni i obavezni za sve visokoškolske ustanove u BiH, kako javne, tako i privatne. Po ovim kriterijima visokoškolske ustanove provode samoevaluaciju, pripremaju samoevaluacioni izvještaj, a provjeru ispunjenosti kriterija vrši nezavisna komisija stručnjaka za akreditaciju koju imenuje Agencija na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti.
Stoga je Akreditacija visokoškolske ustanove formalna, javno objavljena odluka o kvalitetu institucije, donesena na bazi eksterne evaluacije i kriterija za akreditaciju visokoškolskih ustanova, koja se izdaje na određeni rok.
Samoevaluacija ili interna evaluacija je procjena, periodična kontrola i dokumentiranje vlastitih parametara kvaliteta, nastave i studijskih programa, administracije i menadžmenta, naučno-istraživačkaog rada i sl., koje provodi visokoškolska ustanova.
Eksterna (vanjska ili spoljašna) evaluacija je postupak u kojem nezavisno tijelo (komisija stručnjaka) prikuplja podatke, informacije i dokaze o radu visokoškolske ustanove ili studijskog programa u cilju izrade iskaza o kvalitetu i koja se sastoji od najmanje tri aktivnosti uključujući analizu izvještaja o samoevaluaciji, posjetu visokoškolskoj ustanovi i izradu izvještaja o eksternoj evaluaciji s preporukama.
Osiguranje kvaliteta u BiH
Pristupanjem bolonjskom procesu u Berlinu 2003. godine, Bosna i Hercegovina je preuzela i obavezu uspostaviti sistem kvaliteta u visokom obrazovanju koji taj proces promovira. Konferencija europskih ministara obrazovanja je u Bergenu 2005. godine usvojila Standarde i smjernice za osiguranje kvaliteta u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), kojim je utvrđena jedinstvena europska metodologija u ovoj oblasti.
Realizirajući svoje obaveze iz bolonjskog procesa, Bosna i Hercegovina je donijela Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 57/07 i 57/09), a na realizaciji bolonjskog cilja uspostave sistema kvaliteta poduzeta su dva ključna koraka: Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je usvojilo Standarde i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 13/08) koje su u cijelosti usuglašene sa ESG-om, te je uspostavljena Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (Agencija), sа nadležnostima definiranim Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Okvirni zakon).
Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta je, postupajući po članu 48. Okvirnog zakona, donijela Kriterijume za akreditaciju visokoškolskih ustanova (kriterijumi), koji imaju izvorište u ESG-u i Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Kriterijumi su univerzalni za sve visokoškolske ustanove, kako za univerzitete, tako i za visoke škole, kako za javne, tako i za privatne, i oni se potpuno jednako i dosljedno primjenjuju na svim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
No, i ESG i bosanskohercegovački Standardi i smjernice, osim toga što utvrđuju predmet osiguranja kvaliteta (što treba procjenjivati i razvijati), utvrđuju i mehanizme procjene kvaliteta. Polazeći od osnovne pretpostavke da najveća odgovornost za kvalitet obrazovanja leži na samoj visokoškolskoj ustanovi, unutrašnji sistem kvaliteta, koji uspostavlja i razvija sama visokoškolska ustanova, postaje ključni faktor u osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju. Iz te logike razvijen je jedinstven evropski model za osiguranje kvaliteta, zasnovan na unutrašnjem sistemu, periodičnoj vanjskoj procjeni toga sistema, te osiguranju kvaliteta onih koji obavljaju vanjske procjene.
Vanjska procjena kvaliteta obavlja se u četiri koraka:
- samoevaluaciji koju izrađuje visokoškolska ustanova,
- vanjskom pregledu koji obavljaju nezavisni stručnjaci,
- izvještaju o ispunjenosti kriterija kvaliteta i preporukama za poboljšanje kvaliteta koje se javno objavljuje, te
- naknadnim aktivnostima koje poduzima visokoškolska ustanova po okončanju vanjske procjene, kako bi realizirala preporuke iz izvještaja.
U tom smislu, kriteriji za akreditaciju definiraju šta sve treba poduzeti visokoškolska ustanova da bi pokazala da obavlja kredibilno obrazovanje i druge djelatnosti, ali i šta procjenjuju nezavisni stručnjaci. Shodno Okvirnom zakonu, Agencija je utvrdila, a sva ministarstva obrazovanja u Bosni i Hercegovini usvojila Listu stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Bosni i Hercegovini, identificirajući četiri grupe stručnjaka:
- Stručnjaci – predstavnici akademske zajednice u BiH,
- Stručnjaci – predstavnici privrede i prakse,
- Studenti, i
- Međunarodni stručnjaci
Komisije koje su sastavljene iz sve četiri grupe stručnjaka analiziraju samoevaluacijske izvještaje, te obavljaju posjetu visokoškolskim ustanovama kako bi utvrdile stepen ispunjenosti kriterija, te dale preporuke za pobojšanje kvaliteta. Vrednovanje svakog od kriterija komisija utvrđuje sa četiri stepena:
- potpuna ispunjenost kriterija,
- zadovoljavajuća ispunjenost kriterija,
- djelimična ispunjenost kriterija, i
- neispunjenost kriterija.
Dakle, Kriteriji su obvezan dokument i od stepena njihove ispunjenosti zavisi ishod akreditacije.
Univerzitet u Zenici u postupcima vanjskog osiguranja kvaliteta
Univerzitet u Zenici je kao jedan od najmlađih javnih univerziteta u Bosni i Hercegovini u dosadašnjem funkcionisanju prošao različite faze na putu uspostave i funkcionisanja sistema osiguranja kvaliteta. Faze razvoja sistema osiguranja kvaliteta na nivou Univerziteta se uglavnom mogu poistovjetiti sa fazama razvoja osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, odnosno donošenjem i implementacijom njene zakonske regulative koja je pratila europske trendove u ovoj oblasti.
Univerzitet je prošao i značajne vanjske evaluacije koje uključuju: eksternu evaluaciju od strane Nacionalnog komiteta za visoko obrazovanje Slovenije – Savjet za evaluaciju 2008. godine, eksternu evaluaciju od strane Evropske asocijacije univerziteta (EUA- European University Association iz Brisela) 2009. godine i eksternu evaluaciju četiri studijska programa kod inostranih evaluacijskih agencija i eksperata (studijski programi na Mašinskom, Metalurško tehnološkom, Pedagoškom i Ekonomskom fakultetu) 2012. godine. Kao rezultat svih dugogodišnjih aktivnosti i uspješno provedenih ‘pilot’ eksternih evaluacija, a aktivno participirajući u svim značajnijim aktivnostima u implementaciji bolonjskih principa u visokom obrazovanju, posebno u području osiguranja kvaliteta, Univerzitet je među prvim javnim univerzitetima u Bosni i Hercegovini izvršio neophodne pripreme za njegovu akreditaciju. Međutim, zbog pomenutih problema u provođenju postupka akreditacije, a zbog potrebe ispunjavanja zakonom propisane obaveze akreditacije visokoškolskih institucija Univerzitetu je 24.04.2009. godine dodjeljeno Rješenje o privremenoj akreditaciji Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona broj: 10-38-4945-3/09 od 24.04.2009. godine. Poslije opsežnih priprema i rješavanja niza zakonskih nedorečenosti u postupku akreditacije, a nakon eksterne evaluacije od strane Komisije eksperata koje je imenovala Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, Univerzitetu je 07.09.2014 godine od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona uručeno Rješenje o akreditaciji na period od 4 godine. Time je Univerzitet u Zenici postao prvi akreditovani univerzitet u Federaciji BiH. Istovremeno je Agencija 16.09.2014 godine Univerzitetu izdala Rješenje o upisu u Državni registar akreditovanih visokoškolskih ustanova u BiH i tako omogućila njegovo povezivanje sa europskim i međunarodnim strukturama koje se bave osiguranjem kvaliteta. Tokom 2014. godine takođe je izvršena eksterna evaluacija studijskog programa III ciklusa na Zdravstvenom fakultetu od strane odabrane ekspertne inostrane komisije.
Detaljnije o razvoju sistema osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju BiH i fazama njegovog razvoja na Univerzitetu u Zenici možete saznati na ovom linku.
EN