Datum i mjesto odbrane:
01.02.2008, Pravni fakultet
Kandidat:
magistar Adnan Duraković
Mentor:
prof.dr. Duško Modly

Naslov teme:
Pravni aspekti menadžmenta u kriznim situacijama

Rezime
"Pravni aspekti menadžmenta u kriznim situacijama" tema je koja je realizirana uz multidisciplinarni pristup i upotrebu više istraživačkih metoda, jer  krizna situacija ima svoje pravne, sigurnosne i menadžerske  implikacije. Kriza je višeslojan fenomen (pravo, kriminalistika, menadžment) koji mora biti dekomponiran, a svaki od tih strukturalnih elemenata mora biti istražen i objašnjen.

Sasvim normalno u krivičnopravnoj nauci je da prati opasne trendove i daje odgovore na njih. Posljedice svojevrsne inflacije opasnih ponašanja, odnosno pojave novih oblika krivičnih djela, dovode u krivičnom pravu do pojave novih inkriminacija koje u ranijim zakonodavstvima nisu postojale, ili dolazi do širenja zone kažnjivosti.
Organizacione i tehničke mogućnosti države i društva postale su također šire čime je kandidat ukazao na potrebu na promjenu u pravnom shvatanju kriznih stanja i djelovanju nadležnih tijela, prije svega policije i tužilaštva, ali i drugih, na način drugačiji nego li je to bilo uobičajeno za vandredna stanja i situacije.   

Politički, kriminalno i  raznim patološkim stanjima motivirano nasilje, a prije svega  bombaški napadi, jesu jedna od najvećih prijetnji stabilnosti mnogih vlada. Posljedično takve događaje ili stanja karakteriziramo kao krizne situacije.

Krizu možemo definirati na više alternativnih načina, ali svaka od tih definicija u fokusu ističe njena najvažnija obilježja, a to je nestabilnost pojave i nedostatak informacija. Pozitivno krivično zakonodavstvo u BiH nema pravni institut krizne situacije, i u tome ova disertacija predstavlja doprinos pravnoj nauci.  

Osnovna hipoteza

šta je krizna situacija i kako je prevazići u krivičnopravnim i menadžersko-kriminalističkim granicama, te pomoćne hipoteze koji su uzroci, nosioci, pospješujući i ograničavajući faktori kod izvršenja krivičnih djela sa kriznim karakteristikama, koje su potrebne aktivnosti policije i tužilaštva na sprečavanju i rješavanju takvih situacija i efikasnom korištenju resursa u postojećim zakonskim okvirima razrađene su u diseratciji.

Krizu možemo definirati kao nestabilan period, osobito period izuzetnih teškoća ili opasnosti. Kriza je preokret, obrt, nastup odsudnog trenutka. Kriza se još može definirati i kao situacija u kojoj postoji prijetnja nekim vrijednostima takvog intenziteta da postoji opravdana bojazan da se neće moći prevazići redovnim aktivnostima.  Kriza je stanje koje zahtijeva neuobičajene resurse i neuobičajeno postupanje, te prema tome pripremanje i djelovanje u situacijama koje se nikada prije nisu dogodile i koje su po svom pojavnom obliku jedinstvene i predstavljaju smisao menadžmenta u kriznim situacijama.

Menadžment u kriznim situacijama je specifična disciplina koja ima primjenu u  policijskim i drugim organima, organizacijama i agencijama za provođenje zakona primjenjiv na situacije koje karakteriziraju nestrukturiranost, složenost i dinamika faktora koji usložnjavaju i otežavaju djelovanje, a s ciljem iznalaženja optimalnih rješenja u granicama zakona. 

Potreba za menadžmentom u kriznoj situaciji proizlazi iz zahtjeva koje upućuje vlada svake zemlje svojim organima represije, a prije svega  snagama sigurnosti  da vlastitom stanovništvu obezbijede normalne uvjete za život, koristeći postojeće resurse, i da pri tome održe legitimitet vlasti.   

Pri definiranju samog pojma krizne situacije, poći će se od općih karakteristika kriza kakve već postoje u literaturi i pri tome će se napraviti komparacija sa sličnim pojmom vanrednih situacija koje su do sada postojale ili kao stanja predviđene u ustavima mnogih zemalja, ili u zakonima kojima se daju posebna ovlaštenja izvršnoj vlasti, ali i nekim međunarodnim dokumentima kao što je Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama te njenim dopunskim protokolima.

Kriza se može definirati kao nestabilan period, odnosno period neuobičajenih poteškoća ili opasnosti koje prijete osnovnim vrijednostima. Krize kao rezultat krivičnih djela su djela izuzetno visoke protivpravnosti (društvene opasnosti), pa se postavlja pitanje ovlaštenja, forme i sadržine samih radnji kriznog menadžmenta koji u takvim situacijama moraju i  mogu  poduzeti nadležni organi, prije svega policija i tužilac, kao i problem organiziranja i koordiniranja većeg broja učesnika.

Četiri su dimenzije kriznog menadžmenta: prevencija kriza, krizna priprema, pripravnost i djelovanje, kao i rješavanje kriznih posljedica (istraga), ukoliko su one unutar nadležnosti definiranih krivičnim procesnim pravom. 

Osim komparacijom sa situacijama za djelovanja izvršne vlasti u nuždi putem uredaba sa zakonskom snagom, odnosno uredaba iz nužde, bit će razmatran problem krize ne samo sa pravnog aspekta, nego i kao specifični  problem koji stoji pred nadležnim tijelima u vidu kriminalističko-taktičke situacije koja mora biti riješena i menadžerskog pogleda na krizu kao problema iznalaženja stručnog rješenja i izbora najbolje alternative ili odgovora u postojećim zakonskim ograničenjima, a prije svega zakona o krivičnom postupku,  materijalnog krivičnog zakonodavstva i eventualno drugih propisa koji se po prirodi stvari primjenjuju, npr. Zakon o obavještajno-sigurnosnoj agenciji itd.

Koristeći se komparativnom teorijskom metodom, analizirana je aktuelna literatura, i na osnovu nje je ukazano na prednosti uvođenja instituta krizne situacije u Zakon o krivičnom postupku, da bi se zatim osvrnulo na karakteristike krivičnog djela iz Glave XXVII, "Krivična djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine", KZFBIH, grupe krivičnih djela koja kao školskim primjerom odražavaju osobine krizne situacije. U materijalnom krivičnom pravu ukazano je na postojanje i potrebu uvođenja  funkcionalnog elementa u biće krivičnog djela.

Nakon što je formirana postulaciona osnova prelazi se dalje u izgradnju statusa kriterija prema kojima se može prepoznati krizna situaciju u vidu kriminalističkog i menadžerskog određenja krizne situacije, mjerila koja već postoje u Krivičnom zakonu FBIH u Glavi XXVII,  i  izgradnja seta mjerila, alata i procedura za postupanje  tokom krivičnog postupka u najširem smislu riječi. Ta osnova korištena je za izgradnju prevencije putem permanentnog nadzora i kriminalističke procedure djelovanja u slučajevima prijetnje i upotrebe eksplozivnih naprava i drugih općeopasnih sredstava.  

Unutar ovog kruga bit će razrađeni elementi iz navedene glave sa osvrtom na izazivanje eksplozija i upotrebe eksploziva i drugih općeopasnih sredstava preko bića krivičnog djela u vezi s radnjom, posljedicama, uzročno-posljedičnim vezama, svojstvima učinilaca ovih krivičnih djela.

Pronicanje u fenomen krize znači pronicanje u mnoge tajne informacije, stoga će rad tretirati problem preventivnog djelovanja policije kroz obavještajne aktivnosti. Komparacija pravnih ograničenja za upotrebu posebnih istražnih radnji kako su one definirane u zakonima o krivičnom postupku naše zemlje i susjednih zemalja Republike Hrvatske i Republike Srbije, kao i metodološki pristup prikupljanju informacija na terenu kroz permanentni nadzor nad opasnostima i nosiocima opasnosti.

Istraživanja za potrebe rada poduzeta su u Kantonu Sarajevo i koristila su podatke MUP-a Kantona Sarajevo i Općinskog suda Sarajevo. Na osnovu podataka MUP-a Kantona Sarajevo u vezi s izvršenjem krivičnih djela iz Glave XXVII, induktivnim metodom će se izvući sve relevantne karakteristike krivičnog djela, učinilaca, sredstava, vremena i okolnosti  izvršenja ovih krivičnih djela. Istraživanja koja su obavljena na osnovu podataka MUP-a Kantona Sarajevo pokazuje rastući trend upotrebe općeopasnih sredstava i izazivanja opće opasnosti, pri čemu je upotreba vatrenog oružja i eksplozivnih napava gotovo izjednačena.

Usvajajući zaključke relevantnih istraživanja u SAD i Velikoj Britaniji koja sumirana kazuju da će eksploziv i dalje biti opasnost broj jedan,  u razradi teze doktorske disertacije posebna pažnja posvećena je upravo krizama izazvanim upotrebom eksploziva, odnosno izazivanjem eksplozije, uz latentnu opasnost od razvoja radioloških improviziranih oružja koja su relativno jednostavana za izradu, kao općeopasnih sredstva, kako je određeno u Krivičnom zakonu za ovo biće krivičnog djela.

Razumijevanju problema doprinijet će i komparacija susjednih krivičnih zakonodavstava i našeg Krivičnog zakona u tretmanu navedenih krivičnih djela sa aspekta težine sankcija koje su predviđene za navedena djela.

Sadržaj ove disertacije relevantan je i u području kaznene politike, koja će omogućiti da se ostvari strožiji tretman nad počiniocima djela sa kriznim efektom.

Istraživanja provedena u Općinskom sudu Sarajevo statistički pokazuju da su kazne za izvršena krivična djela iz člana 323. KZFBIH kazne zatvora uz uvjetnu kaznu, i da iz godine u godinu ne samo da raste broj djela nego je primjetno i pooštravanje kaznene politike. U 2004. i 2005. i 2006. godini dominira uvjetna kazna od jedne godine za kazne zatvora izrečene za krivična djela čl. 323. KZFBIH, a primjetan je sve veći broj uvjetnih kazni za ista djela u trajanju dužem od jedne godine.

Komparativnom analizom zakonodavnog tretmana ovih krivičnih djela u KZFBIH, KZ Republike Hrvatske i KZ Republike Srbije pokazuje se da je upravo u ovom članu 322. KZFBIH, "Izazivanje opće opasnosti", naš zakodavac najblaži u regionu.   

Ciljevi istraživanja  :

1. pojmovno definiranje instituta krizne situacije koji ne postoji ni u teoriji ni u pozitivnom krivičnom pravu FBiH;
2. pojmovno definiranje funkcionalnog elemeta u biću krivičnog djela koje do sada ne postoji ni u teoriji ni u pozitivnom krivičnom pravu;
3. iznalaženje novih načina prevencije krivičnih djela sa kriznim karakteristikama;
4. kritički osvrt na upotrebu posebnih istražnih radnji u našem krivičnoprocesnom zakonodavstvu, zakonodavstvu Republike Hrvatske i  zakonodavstvu Republike Srbije;
5. komparativnom metodom utvrditi specifičnosti sankcioniranja krivičnih djela iz Glave XXVII KZFBIH, "Krivična djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine",  KZ Republike Hrvatske, Glava XX," Kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine" i KZ Republike Srbije, Glava XXV, "Krivična dela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine", sa kritičkom ocjenom adekvatnosti sankcija i tretmana u Krivičnom zakonu FBiH nakon poređenja sa susjednim zakonodavstvima;
6. utvrditi broj, vrstu, dinamiku krivičnih djela u vremenu iz navedene glave KZFBIH, svojstva učinilaca, upotrijebljenih sredstava, mjesta i drugih relevantnih okolnosti pri izvršenju krivičnih djela, a na osnovu podataka MUP-a Kantona Sarajevo;
7. utvrditi sudsku praksu u tretmanu ovih krivičnih djela, a na osnovu podataka o presudama za ova djela;
8. razvoj standardiziranog obrasca djelovanja kod ovih krivičnih djela. Davanje standardiziranog obrasca prevencije i kriminalističke procedure u slučaju bombaških napada, odnosno pristup istrazi za ova krivična djela kao najvjerovatnije i najopasnije oblike izazivanja opće opasnosti.

Gore postavljeni ciljevi istraživanja su u potpunosti ostvareni, a dat je i naučni doprinos  kroz njihovo razumjevanje pojava na novi način i unaprjeđenje pravne regulative za ubudeće i praktičnog rješavanja problema istih.  

Kao osnovni izvori bit će korišteni pozitivni propisi krivičnog zakonodavstva: Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH, Krivični zakon Federacije BiH,  Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim,  4.  novembra 1950. godine, sa dodatnim protokolima, Kazneni zakon Republike Hrvatske, Zakon o kaznenom postupku Republike Hrvatske, Krivični zakonik Republike Srbije, Zakonik o krivičnom postupku Republike Srbije, Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Zakon o Državnoj graničnoj službi, Zakon o policijskim službenicima Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o policiji Republike Srbije,  Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH, Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća je  korišten  samo kao veza kriznog menadžmenta i menadžmenta posljedicama, odnosno anagažiranjem širih civilnih struktura radi prevencije, otklanjanja  ili ublažavanja posljedica, onda kada krizne pojave prevaziđu nadležnost i mogućnost policije i osnovnih hitnih službi. Posljedično ova veza je trebala biti učinjena radi boljeg razumijevanja problema, a i radi odvajanja problema materije iz disertacije od sličnog problema definiranog ovim zakonom.       

Korišteni su komentari krivičnih i krivičnoprocesnih zakona, uz postojeću literaturu iz ove oblasti, literaturu iz ustavnog i upravnog prava. Na ovo se logično nadovezuje literatura iz kriminalistike i kriznog menadžmenta sa osvrtom na istraživanje  eksplozija.

Literatura korištena radi izgradnje krivičnoprocesno primjenjive metodologije za djelovanje u kriznim situacijama i ona je najvećim dijelom publikovana u Bosni i Hercegovini, SAD, Hrvatskoj, Sloveniji, a izvori koji predstavljaju neobjavljene interne dokumente korišteni su za obuku pripadnika službi za provedbu zakona od US Department of State u Bosni i Hercegovini, ili su dokumenti nadležnih američkih službi i agencija.