|
Datum i mjesto odbrane:
24.07.2009. Pravni fakultet
Kandidat:
mr. sc. Emir Nurkić Kačapor
Mentor:
prof. dr. Vesna Kazazić
Komisija za odbranu:
1. Jalimam dr. Salih, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici;
2. Vesna dr. Kazazić, redovni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru;
3 Filip dr. Turčinović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banja Luci;
Naslov teme:
Uloga države u ostvarivanju ljudskih prava i zaštite žrtava organizovanog kriminala u oblasti trgovine ljudima
Rezime:
Svrha ove doktorske disertacije je utvrditi i odrediti Ulogu države u ostvarivanju ljudskih prava i zaštite žrtava organizovanog kriminala u oblasti trgovine ljudima. Imajući u vidu koncept države u kojem nitko neće biti iznad prava, pa ni zakonodavac, ova studija proučava uspostavljanje modela za ostvarivanje optimalne ljudske pravde u društvu, što po autoru predstavlja temeljno pitanje budućeg razvoja novih demokracija na području centralne i istoćne Evrope.
Stoga, da bi se postigao postavljeni cilj ostvarivanja ljudskih prava i sloboda svih građana unutar jedne države, odnosno svakog pojedinca uopće, definiran je osnovni preduslov postavljenog zadatka odnosno pravnu opravdanost problema koji se tretira; Uloga savremenog poimanja države u kontekstu njenog postojanja i efikasnog djelovanja kao pravne države. Utvrđeno je da je pravna država,država u kojoj ne vlada pojedinac ili grupa nego vlada pravo, a ta vladavina prava mora počivati na humanističkim principima kao što su: pravda, pravičnost, prirodna ljudska prava, moral i demokracija. U tom kontekstu, proučavan je i istorijski razvoj ljudskih prava, njihovo političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država i univerzalnim pravom Ujedinjenih Naroda. Sam razvoj ideje ljudskih prava analiziran je historijski od Magne Carte Libertatum,načela zakonitosti i pravne sigurnosti do Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i Evropske povelje o osnovnim pravima, dostojanstvu, jednakostima, pravdi i solidarnosti. Također, proučavani su koncepti i pitanja kreiranja mreže političke mobilizacije, mreže nadziranja i odlučivanja, reguliranja prekogranične suradnje , neoliberalizma, međuzavisnosti i postindustrijskog razvoja, globalizacije i razvoja globalne institucionalizacije ljudskih prava, koja, moralno utemeljiva, zahtjeva višeperspektivni pristup.
Utvrđeni su odnosi poimanja ljudskih prva i demokracije odnosno ljudskih prava i sloboda, gdje autor zaključuje da se demokracija sama po sebi ne svodi na ljudska prava ali ju je teško zamisliti i definirati bez poštivanja ljudskih prava. Proučavajući pojmove ropstva, eksploatacije, kolonijalizma te trgovine ljudima kroz istoriju, autor ukazuje da je sloboda toliko suštinska ljudskoj prirodi da se čovjek ne bori protiv slobode. Čovjek potrebuje zanosno osjećaj slobode. U studiji favorizira se rasprava o razvoju misli o potrebi zaštite ljudskih bića žrtava organizovanog kriminala u oblasti trgovine ljudima od izražaja i posljedica te totalne negacije principa humanosti, najtežeg oblika degradacije čovjeka, modernog ropstva koje svakog trenutka, prema procjeni Međunarodne Organizacije Rada, ima regrutiranih 12,3 miliona ljudi ili na prinudnom radu, ropskom radu, prinudnom dječjem radu i/ili seksualnom ropstvu. U tom smilsu, proučavan je razvoj institucionalnih okvira zabrane trgovine ljudima te utvrđuni su oblici kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda žrtava trgovine ljudima u procesima njihove primarne, sekundarne i tercijarne viktimizacije.
Problematika trgovine ljudima kao multidisciplinarne kategorije proučavana je iz spekta više nauka (pravo, sociologija, ekonomija, antropologija, filozofija, pedagogija, psihologija, medicina...) i to sa dva pristupa proučavanja;
longitudinarni; proučavanje tematike kroz njen istorijski aspekt u svijetu uopće te
transferzalni; proučavanje tematike u ovom vremenu na prostoru Bosne i Hercegovine
Kada se Bosna i Hercegovina tek suočila sa ovim problemom nakon završetka rata, njegovo rješavanje se pokazalo izuzetno teškim zbog nepostojanja pravnog okvira koji prepoznaje ovo krivično djelo, transnacionalne prirode ovog oblika organizovanog kriminala i općenito slabog poznavanja problematike vezane za trgovinu ljudima u to vrijeme.
Upravo koristeći momentum trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, autor je pred sebe postavio cilj da prevaziđe daljnje teorijsko razmatranja problema te je pristupio dijelu empirijskog istraživanja u svom naučnom radu. U tu svrhu još u uvodnim tematskim cjelinama, sačinio je podroban projekat za pravno istraživanje, sa jasno definisanim predmetom istraživanja, ciljem istraživanja, polaznim pretpostavkama (hipotezama) i zadacima istraživanja
Ciljevi istraživanja :
Istraživanje je bilo usmjereno ka:
- Utvrđivanje i analiza programa međunarodnim organizacija u Bosni i Hercegovini i određivanje njihove uloge u suzbijanju transnacionalnog organizovanog kriminala i zaštiti žrtava tog kriminala;
- Utvrđivanje stavova žrtava transnacionalnog organizovanog kriminala i žrtava - svjedoka, procesuiranih i identifikovanih od strane nadležnih organa državne uprave i (ili) međunarodnih organizacija;
- Utvrđivanje stavova pripadnika nevladinih organizacija o kvalitetu nacionalnih krivično-pravnih okvira i efikasnosti države i međunarodnih organizacija u suzbijanju transnacionalnog organizovanog kriminala te zaštiti žrtava i žrtava-svjedoka;
- Utvrđivanje smjernica za razvoj koordinacionog sistema zaštite svjedoka za žrtve trgovine ljudima unutar raspoloživih nacionalnih mehanizama.
Osnovna hipoteza:
Ispunjavajući zadatak utvrđivanja smjernica za razvoj koordinacionog sistema zaštite svjedoka za žrtve trgovine ljudima unutar raspoloživih nacionalnih mehanizama, autor zaokružuje znanstveno potvrđivanje valjanosti osnovne hipoteze disertacije da < u zemljama u tranziciji, u Jugo-istočnoj Evropi, u vremenu globalizacije, postojeći nacionalni krivično-pravni okviri ne osiguravaju adekvatan prostor za efikasan zajednički rad međunarodnih organizacija i država na suzbijanju transnacionalnog organizovanog kriminala, a posebno u dijelu koji se odnosi na zaštitu žrtava i žrtava - svjedoka, te njihovu adekvatnu kompenzaciju, repatrijaciju i/ili resocijalizaciju i rehabilitaciju.>
Ova studija ukazuje kako se današnje tumačenje međunarodnih normi i standarda i utvrđivanje strateških prioriteta za rješavanjem ovog transnacionalnog fenomena, pokazalo nedovoljno efikasno. Vlade razvijenih zemalja koje u potpunosti poštuje minimum standarda o zaštiti žrtava trgovine ljudima i za iskorjenjivanje trgovine ljudima u svojim sredinama, ne uspijevaju adekvatno suzbiti trgovinu i procesuirati osobe ukjučene u eksploataciju drugih ljudskih bića, a normativne mogućnosti kompenzacije žrtve su još uvijek pretežno deklarativnog karaktera. U tom smislu autor zaključuje i predlaže značajne izmjene postojećih organskih zakona, posebice na području kaznenog prava i kaznenog postupka, izvršenja kaznenih sankcija kao i provedbe pravosudnih mjera (uključujući i aktivnosti policije) kojima se jačaju garancije prava pojedinca, napose žrtava organizovanog kriminala iz oblasti trgovine ljudima. U Bosni i Hercegovini, mnoge međunarodne organizacije i institucije kao i lokalane nevladine organizacije preuzele su dio odgovornosti zajedničke borbe protiv trgovine ljudima. Postojanje više van-institucionalnih subjekata za pravnu analizu odgovornosti države predstavljalo je osnovni izazov u empirijskom dijelu obrađivanja teme ove studije. Na primjerima iz prakse definirana je uloga svih tih subjekata u servisiranju obaveza bosanskohercegovačke države za sve žrtve organizovanog kriminala u oblasti trgovine ljudima, uzimajući u obzir analitički i mišljenje samih žrtava trgovine ljudima privremeno asistiranih u sigurnim kućama u Bosni i Hercegovini.
Gore postavljeni ciljevi istraživanja su u potpunosti ostvareni, a dat je i naučni doprinos kroz njihovo razumjevanje pojava na novi način i unaprjeđenje pravne regulative za ubudeće i praktičnog rješavanja problema istih.
U disertaciji su korišteni naučni instrumenti logičnog redoslijeda definisanja problema, postavljanja hipoteza, operacionalizacije pojedinih pitanja, komparativnih izučavanja teorijskih stavova i krivično-pravne prakse, te izvlačenja zaključaka u smislu stavova u pogledu izgrađivanja sudova primjerenih temi , pod kojima se podrazumijevaju moderni svjetski standardi u pogledu međunarodnog javnog prava i krivično-pravnog tretiranja pojave kakva je trgovina ljudima.
Ovo istraživanje potvrdilo je postavljenje hipoteze, ali je otvorilo mogućnosti da se prijedlozima drugih riješenja u poboljšanju postojećeg modela i u Bosni i Hercegovini pridonese uspostavi održivih, trajnijih rješenjima, jačajući i kreirajući sveobuhvatan, na ljudskim pravima baziran, siguran koordinacioni sistem zaštite žrtvi i žrtvi-svjedoka organizovanog kriminala u oblasti trgovine ljudima.
Za naučno-istraživački rad na temi Uloga države u ostvarivanju ljudskih prava pojedinaca te zaštite žrtava organizovanog kriminala u oblasti trgovine ljudima koristila se raspoloživa nacionalna i međunarodna literatura koja se bavi pitanjima pravne države, ljudskih prava, ropstva , migracija, sigurnosti, međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, trgovine ljudima (istraživanja i studije bazirana na genderu-rodnosti, godišnji izvještaji, analize zemalja u tranziciji, nacionalne strategije Bosne i Hercegovine i država u regiji, krivično pravne okvire trgovine ljudima, sudske prakse,novinski članci, internet izvori, konferencije i sl.) Značajan broj dokumenata predstavljen je u ovoj tezi iz izvora Ujedinjenih Nacija/Naroda i Evropske Unije te drugih relevantnih međunarodnih institucija koje se bave ovom problematikom. Također koristili smo se dokumentacijom lokalnih nevladinih organizacija, relevatnih Ministrarstava država u regiji kao i dokumentiranih izjava i iskustava modernog ropstva samih žrtava trgovine ljudima.
Nedostatak akademskog pristupa i multidisciplinarne dubinske analize ovog problema kao i činjenica o tome da se trgovina ljudima u većini slučajeva tretira kao problem sigurnosti države a ne kao problem kršenja ljudskih prava pojedinca, predstavljali su dodatne indikatore za određenje naučne i društvene opravdanosti teme.
Ključne riječi: Država, ljudska prava, međunarodno pravo, međunarodni odnosi,globalizacija,organizirani kriminal,
trgovina ljudima,žrtva, svjedok, sloboda, demokracija...
|
