Japansko društvo za promociju nauke – JSPS pokrenulo je projekat za stipendiranje međunarodnih istraživača za…
Posljednji pozdrav prof.dr Željku Škuljeviću
Dragi naš profesore,
stari naš druže,
Nikada nisi volio ceremonije i ovaj naš posljednji pozdrav zato neće biti nimalo ceremonijalan. Volio si život više od svega, živio si ga više od svega i zato te ovdje pozdravljamo i ispraćamo s nadom da ideš na neko drugo bolje mjesto, mjesto na kojem ćeš živjeti neki drugačiji svoj život. Nadamo se da sada razgovaraš sa svojim prijateljima s kojima si razgovarao cijeli život, sa pjesnicima i filozofima, da šetaš elizejskim livadama, da si u onoj vječnosti o kojoj smo često razgovarali dok smo se družili. Svi su tvoji prijatelji došli ovdje da te posljednji put pozdrave i da ti kažu zbogom.
Ti si kao prvi zenički filozof započeo filozofsku priču u našem gradu. Družili smo se s tobom, išli za tobom, proveli smo zajedno sjajne godine pomno slušajući tvoja predavanja i učestvujući u beskrajnim dijalozima koje si ti zvao “svilenim razgovorima”. U njima su preovladavali tvoja strast i otvorenost, ljepota življenja i spremnost na slušanje drugog i drugačijeg. Crpio si to kako iz svog bića, tako i iz filozofije kojoj si posvetio svoj život. I ta filozofija nije bila isprazna, suhoparna, nije bila školska i udžbenička, niti salonska. Bila je sâm život. Sve to ostalo je u nama i dugo godina ćemo nositi naše razgovore i druženja, dugo godina ćemo još razgovarati s tobom u nama samima.
Dragi naš prijatelju, nećemo te zaboraviti. I tvoja sjenka bit će uvijek negdje skrivena među nama. Pronaći ćemo neki način da ti makar i metafizički proslijedimo tvoju testamentarnu knjigu Obezdrumljenost na kojoj si radio do svoje smrti. O njoj možemo dijalogizirati jednog dana kad se sretnemo – tamo.
Filozofirati znači biti na putu, zato putuj, putuj, naš dragi prijatelju…